Kućanstva u Hrvatskoj se razdužuju i kreditna aktivnost pada. Zanimljivo je da se mijenja struktura kredita, jer oštro padaju krediti s valutnom klauzulom i devizni krediti, a kućanstva se sve više zadužuju u kunama. To je prikazano na donjoj slici, gdje narančasta linija prikazuje kredite s valutnom klauzulom i devizne kredite kućanstvima. Sredinom 2011. su takvi krediti dosegli vrhunac, da bi nakon toga uslijedilo najprije polagano, a onda sve snažnije razduživanje kućanstava. Do razduživanja dolazi zbog dugotrajne recesije i zbog rasta tečaja švicarskog franka. Siva linija prikazuje tečaj švicarskog franka i kune koji je svoj vrhunac dosegnuo  u siječnju 2015. Premda je većina kredita s valutnom klauzulom vezana uz euro, rast tečaja švicarskog franka općenito je povećao oprez kućanstava te se ona sve manje zadužuju u stranoj valuti. 

Zbog toga rastu kunski krediti koji su atraktivniji, jer nisu izloženi tečajnom riziku. Kunski krediti bez valutne klauzule su prikazani plavom linijom i vidljiv je njihov porast nakon završetka recesije. U siječnju 2018. su se iznosi kredita sa i bez valutne klauzule gotovo izjednačili, što do sada nije viđeno u Hrvatskoj.

Po pitanju depozita, struktura ostaje nepromijenjena i kućanstva i dalje dominantno štede u stranoj valuti. Štednja kućanstava u stranoj valuti je prikazana narančastom linijom na donjem grafikonu. Tijekom recesije je vidljivo usporavanje, te naknadno smanjivanje deviznih depozita. 

Međutim, devizna štednja se ne pretvara u kunsku, već prelazi u druge oblike štednje. Kunski depoziti su kroz cijeli promatrani period na razini od otprilike 30 milijardi kuna. Donji grafikon prikazuje kako se kamatne stope na oročene depozite kućanstvima kontinuirano smanjuju, a imovina investicijskih fondova se povećava. Rast imovine investicijskih fondova je bio umjeren do 2016. nakon čega ubrzava. Prema tome, kućanstva odustaju od devizne štednje zbog niskih kamatnih stopa i odlučuju se za druge oblike štednje koji su rizičniji, ali nose više prinose.

Devizna štednja je između 3 i 5 puta veća od kunske štednje. Moguće je da se štediše štite od iznenadnog slabljenja kune, unatoč dugotrajnoj polaganoj aprecijaciji. Riječ je  o određenom nepovjerenju u kunu od strane štediša, što je poznata teza. Međutim, zanimljivo je što su i depoziti i krediti na neki način vezani uz stranu valutu. Prema tome, štediše se na taj način štite od iznenadnog slabljenja kune, dok dužnici ignoriraju taj rizik ili nemaju dovoljno dobru alternativu pri zaduživanju.