Verzija ovog članka objavljena je i na Ekonomskom labu.

Usklađenost poslovnih ciklusa zemalja članica Eurozone jedno je od ključnih pretpostavki teorije optimalnog valutnog područja. Riječ je o nužnom uvjetu kako bi odricanje od monetarnog suvereniteta nosilo što manje troškova za domaće gospodarstvo. Kada kažemo da su poslovni ciklusi dvaju ili više zemalja usklađeni, to znači da se istovremeno kreću kroz iste faze ciklusa ekonomske aktivnosti. Primjerice, da istovremeno prolaze kroz ekspanzije, recesije, usporavanja i ubrzanja ekonomske aktivnosti.

U ovom tekstu pokušat ćemo na vizualno pristupačan način opisati kreće li se uistinu hrvatsko gospodarstvo kroz iste faze ciklusa ekonomske aktivnosti istovremeno kada i gospodarstvo Eurozone te što bi to značilo u kontekstu troškova uvođenja eura u RH. 

Usklađenost poslovnih ciklusa je važna zato što se smjer monetarne politike Eurosustava[1] određuje na temelju agregiranih pokazatelja za cijelu Eurozonu, a ne pojedinačnih zemalja članica. Ukoliko ekonomska aktivnost u Eurozoni ubrzava, a inflacija je iznad ciljane, Eurosustav će provoditi restriktivnu monetarnu politiku i podizati kamatne stope. Ako se Hrvatska istovremeno nalazi u suprotnoj fazi poslovnog ciklusa i suočena je s recesijom te inflacijom ispod ciljane, takav potez Eurosustava dodatno bi pogoršao ionako lošu situaciju jer bi još više usporio ekonomsku aktivnost, podigao nezaposlenost i potencijalno gurnuo zemlju u deflaciju.

Zbog toga u ovoj analizi promatramo dvije varijable - inflaciju i stopu nezaposlenosti. Prva predstavlja najvažniju ciljanu varijablu ECB-a, budući da je stabilnost cijena, definirana kao srednjoročna inflacija nešto ispod 2 posto, glavni cilj monetarne politike Eurosustava. Ne dovodeći u pitanje stabilnost cijena, monetarna politika ima i druge zadatke, među kojima je najvažniji djelovati kontraciklički na gospodarstvo Eurozone - poticati gospodarski rast kada se on nalazi ispod očekivanih (prirodnih) razina, a zauzdati ga ako raste brže od očekivanja i prijeti opasnošću da se prelije u visoku inflaciju. Budući da podatke za BDP nemamo na mjesečnoj razini, ekonomsku aktivnost, odnosno stanje poslovnog ciklusa promatrat ćemo kroz kretanje mjesečnih stopa nezaposlenosti.

Na idućih nekoliko grafičkih prikaza promatramo upravo je li hrvatsko gospodarstvo usklađeno s Eurozonom po pitanju inflacije i nezaposlenosti. Grafikoni su podijeljeni u četiri kvadranta na način da okomita os predstavlja ciljanu inflaciju u Eurozoni - procijenjenu na 1,9 posto. Područja desno od okomite osi predstavljaju zonu u kojoj inflacija nadmašuje ciljanu vrijednost, izraženo u postotnim bodovima. Područja lijevo od osi predstavljaju zonu u kojoj je inflacija ispod ciljanih 1,9 posto. Vodoravna os predstavlja prosječnu stopu nezaposlenosti u posljednja dva desetljeća za svaku pojedinu zemlju. Područja iznad osi predstavljaju zonu u kojoj se nezaposlenost nalazi iznad prosjeka, izraženo u standardnim devijacijama. Analogno tome, područja ispod osi označavaju zonu ispodprosječne nezaposlenosti. 

Ovisno o tome u kojem se kvadrantu zemlja nalazi, pogledom na grafikone doznajemo u kojoj je fazi poslovnog ciklusa s obzirom na nezaposlenost i inflaciju:

• 1. kvadrant (gore-desno): visoka nezaposlenost i visoka inflacija

  2. kvadrant (gore-lijevo): visoka nezaposlenost i niska inflacija

  3. kvadrant (dolje-lijevo): niska nezaposlenost i niska inflacija

  4. kvadrant (dolje-desno): niska nezaposlenost i visoka inflacija

Na grafikonu je vidljivo da su putanje dviju isprekidanih linija vrlo slične, što znači da je cikličko kretanje inflacije i nezaposlenosti u Hrvatskoj (narančaste točkice) u velikoj mjeri usklađeno s Eurozonom (plavi kvadratići). Ovo nas navodi na zaključak da trošak ulaska Hrvatske u Eurozonu s aspekta gubitka mogućnosti suverenog kontracikličkog djelovanja ne bi trebao biti prevelik. Naime, kada je Eurozona suočena s visokom inflacijom i/ili visokom nezaposlenošću, u najvećem broju slučajeva u tom razdoblju kroz to isto prolazi i Hrvatska, što znači da će joj monetarna politika Eurosustava, koja se prilagođava agregatnoj situaciji u Eurozoni - odgovarati.

Međutim, vidljivo je da su fluktuacije, odnosno amplitude ovih varijabli u Hrvatskoj osjetno jače, s obzirom da konture hrvatskih kretanja gotovo u potpunosti obuhvaćaju siluetu ekonomskih kretanja Eurozone. To znači da kada inflacija u nas ubrzava - ubrzava brže nego u Eurozoni, a kada usporava, također usporava jače nego u Eurozoni. Isto vrijedi i za nezaposlenost. To potvrđuje i relativno visoka kolebljivost (volatilnost) hrvatskih stopa rasta BDP-a u odnosu na većinu zemalja članica Eurozone.

Nadalje, valja napomenuti da su postojala razdoblja kada su se hrvatsko i europsko gospodarstvo nalazili u različitim fazama. To pokazuje sljedeći grafikon, na kojem je jasno istaknuto koliko su blizu ili daleko poslovni ciklusi u Hrvatskoj i Eurozoni bili u svakom pojedinom mjesecu, počevši od siječnja 2006. nadalje. Dužina isprekidanih linija označava udaljenost gospodarstava Hrvatske i Eurozone u svakoj točki u vremenu. Tako se, primjerice, u prosincu 2009. (crvene točkice povezane crvenom isprekidanom linijom) hrvatsko gospodarstvo nalazilo u zoni niske nezaposlenosti i inflacije iznad ciljane (donji-desni kvadrant), dok se istovremeno ekonomija Eurozone već nalazila u posve suprotnoj zoni niske inflacije i iznadprosječne nezaposlenosti (gornji-lijevi kvadrant). 

Hrvatskoj je trebalo više od godinu dana da dođe na istu poziciju na kojoj je Eurozona bila već krajem 2009. To samo svjedoči kako, iako usklađeni, hrvatski poslovni ciklus ipak nešto kaska za europskim jer je potrebno vrijeme da se ekonomski šokovi izvana preliju na Hrvatsku te budu vidljivi na realnoj aktivnosti u nas.

Sljedeći grafikon pokazuje poziciju Hrvatske u odnosu na svih 19 zemalja Eurozone po pitanju inflacije i nezaposlenosti te, u skladu s time, kakva monetarna politika bi odgovarala pojedinoj zemlji. Kako bi se stekao dojam o dinamici i smjeru kretanja analiziranih varijabli, prikazani su podaci za posljednji mjesec za koji su dostupni podaci (prosinac 2017.) te dva, odnosno četiri mjeseca prije toga. Vidljivo je da se većina zemalja kreće u istom smjeru - u pravcu jugoistoka, što znači da inflacija raste, a nezaposlenost pada. Drugim riječima, većina zemalja Eurozone se nalazi u uzlaznoj fazi poslovnog ciklusa. Međutim, postoje i iznimke. Tako se, primjerice, u Cipru, Finskoj, Latviji, Španjolskoj i Italiji inflacija smanjuje, a u Cipru postoji i blagi trend rasta nezaposlenosti.

Također, postoje i osjetne razlike u aktualnim razinama inflacije i nezaposlenosti među zemljama Eurozone koje potencijalno mogu stvoriti asimetrične probleme. Primjerice, Cipar, Grčka i Italija još uvijek se nalaze duboko u zoni niske inflacije i visoke nezaposlenosti te im aktualna ekspanzivna politika Eurosustava najviše odgovara. 

S druge strane, imamo zemlje s relativno visokom nezaposlenošću (u odnosu na vlastiti dugoročni prosjek) koje su u posljednje vrijeme izvršile tranziciju iz faze niske inflacije u zonu inflacije koja nadmašuje ciljanu. Primjerice, Austriji postojeća ekspanzivna politika prijeti dodatno ubrzati inflaciju i dodatno ih udaljiti od ciljane razine, no istovremeno im pomaže boriti se sa, za njihove pojmove, iznadprosječnom nezaposlenošću. Gornji-desni kvadrant pozicija je sukobljenih ciljeva monetarne politike jer se u njemu monetarnom politikom ne mogu zadovoljiti oba cilja. Ukoliko zemlja vrednuje stabilnost cijena više nego nisku nezaposlenost, kao što to čini ECB i Eurosustav, u ovoj je situaciji pogodnija restriktivna monetarna politika, ali uz trošak potencijalnog pogoršanja ionako loše situacije na tržištu rada.

Treću grupu zemalja čine tri baltičke zemlje koje se nalaze već duboko u donjem-desnom kvadrantu, odnosno fazi osjetno visoke inflacije i niske nezaposlenosti. Njima aktualna ekspanzivna monetarna politika zapravo ne odgovara jer im stvara dodatne inflatorne pritiske te bi im najviše odgovarao zaokret ka restriktivnoj monetarnoj politici i rastu kamatnih stopa u Eurosustavu. To bi pomoglo zaustaviti rast inflacije, dok trošak rasta nezaposlenosti ne bi bio prevelik budući da su postojeće razine nezaposlenosti ionako osjetno ispod prosječnih.

Hrvatska se nalazi u donjem-lijevom kvadrantu, zajedno s Irskom, Njemačkom, Portugalom, Nizozemskom, Slovenijom... Riječ je o zoni relativno niske nezaposlenosti i niske inflacije, što je dobra pozicija jer koju god politiku Eurosustav odabere, opasnost od štetnog procikličkog djelovanja je mala. Upravo u toj zoni u prosincu 2017. bio je najveći broj zemalja Eurozone. Posebno je važno da se Hrvatska na grafikonu nalazi vrlo blizu Eurozone kao cjeline (uz Hrvatsku istaknuta jačom bojom). Eurozona je nedavno napravila tranziciju iz drugog u treći kvadrant, što znači da je nezaposlenost napokon pala ispod dugogodišnjeg prosjeka, no uz inflaciju još uvijek oko pola postotna boda ispod ciljane. Za očekivati je nastavak ekspanzivne monetarne politike Eurosustava sve dok se pozicija Eurozone više ne približi ciljanoj inflaciji (okomitoj osi) ili potencijalno ne prijeđe u četvrti kvadrant.

Sljedeći grafikon pokazuje kako su se Hrvatska i 19 zemalja Eurozone kretali kroz različite faze poslovnih ciklusa unazad posljednjih pet godina. Kretanje je moguće zaustaviti na točno željenoj točki vremena na izborniku pri dnu grafikona. Vidljivo je da je kretanje hrvatskog „balončića“ usklađenije s „balončićem“ Eurozone čak i više nego nekih već postojećih članica.

Zaključno, analiza je potvrdila da su hrvatski poslovni ciklusi mjereni inflacijom i stopom nezaposlenosti poprilično dobro usklađeni s gospodarstvom Eurozone. Sva razdoblja velikih razlika u inflaciji i/ili nezaposlenosti u pravilu su trajala relativno kratko te je generalni smjer kretanja varijabli bio isti, tako da opasnosti da bi monetarna politika Eurosustava na Hrvatsku mogla djelovati prociklički (npr. ubrzati ionako visoku inflaciju ili povećati ionako visoku nezaposlenost) zapravo i nije bilo. 

S obzirom da članstvo u Eurozoni u pravilu samo po sebi dodatno povećava usklađenost poslovnih ciklusa između nove i postojećih članica (tzv. endogenost valutnog područja), opasnost od procikličkog djelovanja monetarne politike Eurosustava ne čini se prevelikom, premda ju ne treba zanemariti.  To je očekivan nalaz budući da, u većoj ili manjoj mjeri, vrijedi u svim zemljama Europske unije. 

Međutim, ono po čemu se zemlje EU-a znatno više razlikuju su amplitude poslovnih ciklusa – koliko su ekspanzije i recesije jače ili slabije u odnosu na prosjek. U Hrvatskoj su amplitude poslovnih ciklusa veće nego u većini zemalja članica, što može dovesti do toga da monetarna politika koju provodi Eurosustav u određenom trenutku, premda pravog predznaka, bude nedovoljno ekspanzivna ili nedovoljno restriktivna. Riječ je o trošku kojeg ne treba podcjenjivati.

Unatoč svemu, valja imati na umu da je mogućnost vođenja autonomne monetarne politike u malom otvorenom gospodarstvu suprotnog smjera ili intenziteta od one određene u velikim financijskim centrima (Fed, Eurosustav) zapravo vrlo ograničena, čak i za zemlje s fleksibilnim tečajem, a pogotovo za one s upravljanim tečajem poput Hrvatske. Posljedica je to postojanja globalnog financijskog ciklusa, odnosno vrlo izraženih faza priljeva i odljeva kapitala velikog volumena koji djeluju prociklički i "nameću" monetarnu politiku centra na periferiju, tj. mala otvorena gospodarstva poput Hrvatske. Jedini način da se od toga zaštitite je ukoliko nametnete restrikcije na slobodan protok kapitala, no ta je opcija za Hrvatsku isključena budući da je sloboda kretanja kapitala jedna od četiri temeljne slobode na kojima počiva Europska unija i conditio sine qua non članstva u toj zajednici.