Prije rasprave o uvođenju eura, upoznajmo sami sebe

Krajem 2017. godine počelo se intenzivno raspravljati o ulasku Hrvatske u eurozonu. To je vrlo važna odluka, jer se odustaje od nacionalne valute te se prihvaća euro kao zakonsko sredstvo plaćanja. 

Rasprava ne bi bila rasprava da nema dvije strane. S jedne strane su zagovornici uvođenja eura, dok su s druge strane skeptici. Ono što možda nedostaje u takvim raspravama je analiza hrvatskih poslovnih ciklusa, drugim riječima trebali bi upoznati sebe prije nego što se uspoređujemo s drugima.

Hrvatska je u kratkom vremenu od neovisnosti do danas prošla kroz tri recesije, a govorimo o razdoblju od dvadeset i osam godina. Na donjoj slici je prikazan BDP Hrvatske, potencijalni BDP te postotno odstupanje od trenda što predstavlja poslovne cikluse. Sivo su označeni periodi recesija. 

Važno je uočiti kako su u svakoj recesiji važnu ulogu igrali inozemni čimbenici. Po definiciji ne postoje dvije iste recesije, ali je vrlo važno uočiti određene zakonitosti. Tako za Hrvatsku možemo vrlo lako ustanoviti da su uzroci recesija uvijek kombinacija inozemnih i domaćih čimbenika.[1]

Prva, tranzicijska recesija u Hrvatskoj trajala je od 1990:q1 do 1993:q4, a uzrokovana je Domovinskim ratom, prelaskom s planskog na tržišni način privređivanja te prvom bankarskom krizom. Prema tome, interni i eksterni čimbenici su bili odgovorni za tranzicijsku recesiju. Eksterni čimbenik je Domovinski rat, dok su interni čimbenici tranzicija i bankarska kriza.

Druga, kasna tranzicijska recesija trajala je od 1998:q4 do 1999:q4, a uzrokovana je drugom bankarskom krizom u Hrvatskoj, ali i ratnim operacijama NATO-a na Kosovu što je izrazito negativno utjecalo na hrvatski turizam i gurnulo gospodarstvo u recesiju. Uz to, u okruženju su se odvile dvije vrlo velike krize: Azijska kriza 1997. i Ruska kriza 1998. Prema tome, kasna tranzicijska recesija je također bila izazvana internim čimbenicima, drugom bankarskom krizom, te eksternim čimbenicima, ratom na Kosovu i financijskim krizama u okruženju.

Treća recesija, odnosno globalna financijska kriza, započela je u Hrvatskoj 2009:q1 i trajala je do 2014:q3, odnosno punih pet godina i tri kvartala. Izazvala ju je recesija u većini zemalja Europske unije, a izvor joj je bila financijska kriza u SAD-u. Kao i prethodne dvije recesije, zbivanja se mogu objasniti internim i eksternim čimbenicima. Recesija je u Hrvatskoj bila izazvana eksternim čimbenicima, jer je pad BDP-a doživjela gotovo cijela Europska unija. Međutim, dugotrajnost recesije u Hrvatskoj se može pripisati internim čimbenicima, jer su se druge zemlje oporavile znatno brže.

Tri recesije su trajale ukupno 44 kvartala. Jednostavnom računicom ispada da je Hrvatska od osamostaljenja 1990. do danas provela u recesiji gotovo 38% posto vremena. Za usporedbu, SAD je od 1945. godine do sada bio u recesijama manje od 14% vremena. Od 1990. do sada čak manje od 10% vremena.

Taj podatak osim što je frapantan nosi i vrlo važno upozorenje. Veća nestabilnost u kratkom roku smanjuje potencijal rasta u dugom roku. Ramey i Ramey (1994) su pokazali da zemlje s većom volatilnosti imaju i niži rast, pogotovo ako je volatilnost izazvana od strane javnog sektora ili ako je izazvana nekom vrstom političke nestabilnosti. 

Država ima stabilizacijsku funkciju koja ne samo da ima efekte u kratkom roku, već djeluje i u dugom roku. U kratkom roku ublažavanje ili skraćivanje recesije poštedjet će radna mjesta i sačuvat će neka poduzeća od propadanja. Manje nestabilnosti u kratkom roku znači snažniji rast u dugom roku, što je ključno za hvatanje priključka s razvijenim zemljama Europske unije.

Premda su sve tri recesije specifične, provlači se jedan zajednički element, a to je da eksterni faktori igraju važnu ulogu u hrvatskim poslovnim ciklusima. Domovinski rat, rat na Kosovu, Azijska, Ruska, Američka financijska kriza, sve su to događaji koji se snažno prelijevaju na hrvatsko gospodarstvo. 

U kontekstu uvođenja eura, važno je biti svjestan ovoga zaključka. Hrvatska je kao malo otvoreno gospodarstvo izrazito osjetljiva na šokove iz inozemstva. Prema tome, postavlja se pitanje trebamo li se više bojati asimetričnih šokova u monetarnoj uniji ili onih simetričnih koji nas pogađaju neovisno o monetarnoj uniji.

Usklađenost hrvatskih poslovnih ciklusa s Europskom unijom

Rasprave o uvođenju eura se vrlo često svode na rasprave o zadovoljavanju ciljeva iz Maastrichta prema kojima javni dug, proračunski deficit, inflacija, tečaj i kamatne stope moraju zadovoljavati određene kriterije. 

Međutim, ti kriteriji su svojevrsna ulaznica u Ekonomsku i monetarnu uniju (EMU) i služe za zaštitu eurozone. Ispunjavanje tih kriterija ne znači da će pojedina zemlja imati koristi od uvođenja eura. 

Da bi koristi od uvođenja eura bile veće od troškova, bitno je da gospodarstva eurozone budu usklađena. Zato se mjeri usklađenost poslovnih ciklusa. Tu se obično spominje problem simetričnih i asimetričnih šokova. Pogledajmo nekoliko primjera.

Globalna financijska kriza je za sve zemlje eurozone na početku bila simetričan šok, jer su sve zemlje zabilježile usporavanje i pad BDP-a. Dakle, mjere monetarne politike usmjerene na ublažavanje recesije bi odgovarale svim zemljama članicama. 

Poljska primjerice nije zabilježila recesiju 2009. godine niti kasnije, pa bi iz perspektive Poljske globalna financijska kriza bila asimetričan šok, ali Poljska nije članica eurozone. Kao primjer asimetričnog šoka se mogu uzeti i sankcije Rusiji. Sankcije su snažnije djelovale na baltičke zemlje koje su trgovinski integrirane s Rusijom, a slabije na zemlje koje imaju slabe trgovinske odnose s Rusijom. 

Zanimljivo je da unutar Hrvatske postoje konstantni asimetrični šokovi. Primjerice, Istra, Kvarner i Dalmacija bilježe visoke prihode od turizma i značajne priljeve strane valute. Slavonija s druge strane se bori. Kada bi Slavonija imala svoju valutu, zasigurno bi smjer monetarne politike bio drugačiji od onoga u priobalju. Međutim, monetarna politika je nacionalna, pa je takve probleme potrebno rješavati drugim ekonomskim politikama. 

Primjer Slavonije i priobalja je sličan slučaju Njemačke i Grčke unutar eurozone. Dok bi Njemačkoj odgovarao jedan smjer monetarne politike, Grčkoj bi odgovarao drugi smjer. Razlike nije moguće pomiriti monetarnom politikom, već je potrebno posegnuti za drugim mjerama ekonomske politike. 

Pitanje je koliko je Hrvatska usklađena s europskim gospodarstvom. Pitanje je i koliko je sama Europska unija usklađena među zemljama članicama. Visoka razina usklađenosti znači da su asimetrični šokovi manje značajni. 

Hrvatska narodna banka je prije službenog predstavljanja strategije uvođenja eura objavila istraživanje na tu temu zaključivši da su hrvatski poslovni ciklusi uistinu usklađeni s poslovnim ciklusima Europske unije. 

U ovome tekstu će se prikazati neki rezultati autorovog istraživanja Hrvatska na putu u eurozonu: Analiza poslovnih ciklusa. Rezultati upućuju na značajnu usklađenost Hrvatske s EU-28. Promatra se usklađenost dvije varijable: BDP-a i stope nezaposlenosti. BDP se najčešće koristi za analizu usklađenosti, dok stopa nezaposlenosti govori o stanju na tržišta rada i pokazuje koliko je tržište rada u Europskoj uniji usklađeno. 

Na donjem interaktivnom grafikonu je prikazana korelacija u koordinatnom sustavu. Os X pokazuje korelaciju BDP-a, a os Y korelaciju nezaposlenosti. Vidljiva su četiri kvadranta pod nazivima visoka usklađenost, usklađena nezaposlenost, niska usklađenost i usklađen BDP. 

Prvi kvadrant pokazuje pozitivnu korelaciju BDP-a i nezaposlenosti. Što su točke udaljenije od nule i više prema gore i desno, to je usklađenost viša. Zbog toga se taj kvadrant naziva kvadrantom visoke usklađenosti. 

U drugom kvadrantu je korelacija nezaposlenosti pozitivna, a korelacija BDP-a je negativna. Nezaposlenost je usklađenija kada su točke gore. Drugi kvadrant  naziva se kvadrantom usklađene nezaposlenosti. 

U trećem kvadrantu je korelacija obje varijable negativna, pa se naziva kvadrantom niske usklađenosti. 

U četvrtom kvadrantu je korelacija BDP-a pozitivna, nezaposlenosti negativna, pa se naziva kvadrantom usklađenog BDP-a.

Svaka točka na grafikonu predstavlja jednu zemlju Europske unije u jednom vremenskom trenutku, pa je moguće promatrati kretanje usklađenosti BDP-a i nezaposlenosti kroz vrijeme. Crveni kružić predstavlja Hrvatsku. Plavim kružićima su označene zemlje centra, a žutim zemlje periferije Europske unije. 

Kada promatramo Hrvatsku koja je na grafikonu označena s crvenim kružićem, vidljivo je da se nakon 2003. godine gotovo konstantno nalazi u prvom kvadrantu visoke usklađenosti. Osim Hrvatske, konstantno visoku usklađenost bilježe i zemlje europske jezgre osim Ujedinjenog kraljevstva i Finske. 

Hrvatska je snažno integrirana s europskim gospodarstvom. Zbog toga bi uvođenje eura i prihvaćanje monetarne politike Europske središnje banke imalo relativno niske troškove za Hrvatsku u pogledu sličnosti cikličkih kretanja BDP-a i nezaposlenosti.

Zemlje periferije su zaslužne za većinu raspršenosti na grafikonu. Zemlje koje pokazuju više razine neusklađenosti su prije svega baltičke zemlje Estonija, Latvija i Litva, potom Grčka, Irska, Mađarska i Rumunjska. Baltičke zemlje su ujedno bile vrlo nestabilne po kretanjima BDP-a za vrijeme globalne financijske krize. BDP je u baltičkim zemljama oštro pao, ali je oporavak uslijedio relativno brzo, za razliku od Hrvatske koja je iz recesije izašla tek nakon pet godina i tri kvartala. 

Ostale zemlje periferije su uglavnom snažno korelirane po pitanju BDP-a i nezaposlenosti. Zanimljivo je primijetiti kako Španjolska, Portugal i Italija, koje se često spominju kao problematične zemlje, bilježe vrlo visoke razine usklađenosti te time i opravdanost držanja eura. U gotovo cijelom promatranom razdoblju te se tri zemlje nalaze u kvadrantu visoke usklađenosti s vrlo visokim koeficijentom korelacije. To je opažanje važno, jer pokazuje da i zemlje periferije imaju niske troškove zajedničke valute po pitanju asimetričnih šokova. Europska središnja banka vodi monetarnu politiku na razini skupine zemalja eurozone, a ne samo jedne države. 

Pomnijim promatranjem ističu se četiri razdoblja. 

Prvo razdoblje traje od 2000. do 2005. kada je usklađenost BDP-a i nezaposlenosti u EU bila prilično niska. Tek se manji broj zemalja nalazi u kvadrantu visoke usklađenosti. Većina tih zemalja su zemlje centra Europe, a njima se pridružila Slovenija. 

Hrvatska se u prvoj polovini tog razdoblja nalazila u kvadrantu niske usklađenosti poslovnih ciklusa. Nakon 2003. godine hrvatski poslovni ciklusi postaju usklađeni sa zemljama EU-28. 

Drugo razdoblje traje od 2006. do 2010. godine, a obilježava ga vrlo visoka usklađenost BDP-a i nezaposlenosti za sve promatrane zemlje. Sve se zemlje nalaze u prvom kvadrantu s koeficijentom korelacije iznad 0,5. To razdoblje predstavlja vrijeme prije dužničke krize u eurozoni i obilježeno je neuobičajeno visokom usklađenošću kako BDP-a, tako i nezaposlenosti. U ovome razdoblju nema vidljive razlike između zemalja centra i periferije. Nakon tog razdoblja, Europska unija do danas nije zabilježila tako visoku usklađenost. 

S dužničkom krizom u eurozoni 2010. godine dolazi i do razdvajanja poslovnih ciklusa u Eu-ropskoj uniji. Treće razdoblje od 2011. do 2015. karakterizira raspršenost europskih zemalja po svim kvadrantima. Grčka, Italija, Irska i baltičke zemlje Estonija, Latvija i Litva prelaze u kvadrant niske usklađenosti. Posebno se smanjuje usklađenost nezaposlenosti jer zemlje poput Njemačke i Austrije prelaze u kvadrant usklađenog BDP-a i negativne korelacije stopa nezaposlenosti. Hrvatska također ima jednokratni izlet u zonu niske usklađenosti stope nezaposlenosti. 

Konačno, četvrto razdoblje od 2015. godine na ovamo, obilježava povratak u zonu visoke usklađenosti, ali ta razina nije usporediva s onom iz razdoblja od 2006. do 2010. Većina zemalja, uključujući i Hrvatsku, koncentrirala se u kvadrantu visoke usklađenosti. Ipak, baltičke zemlje Litva, Latvija i Estonija, te Irska, UK i Mađarska bilježe negativnu korelaciju stopa nezaposlenosti. Mogući razlozi su političke prirode, poput Brexita i vladajućeg režima u Mađarskoj. Nadalje, baltičke zemlje i Irska  snažno su integrirane sa zemljama izvan EU-a, poput Rusije i SAD-a, pa takva neusklađenost nije iznenađujuća. Svakako je vidljiv porast usklađenosti poslovnih ciklusa u Europskoj uniji nakon dužničke krize u eurozoni, ali razina usklađenosti još nije dosegnula pretkrizni period.

Kao zaključak se izdvaja visoka usklađenost Hrvatske s europskim prosjekom, što bi u prouzročilo relativno niske troškove uvođenja eura. 

Europska unija u cjelini ima problem podjele na jezgru i periferiju. Dok su zemlje jezgre visoko usklađene, neke od zemalja periferije su izrazito neusklađene s kretanjima europskog prosjeka, te zbog toga euro može imati visoke troškove za te zemlje. Tu se prije svega ističu Estonija, Latvija, Litva, Grčka, Irska, Mađarska i Rumunjska.

[1] Vidjeti Družić, Tica i Arčabić (2016.) za detalje.