Broj dolazaka i prihodi od inozemnih turista u Turskoj snažno su porasli u 2017. Broj dolazaka u odnosu na 2016. porastao je za čak 28 posto, a prihodi od stranih turista za 19 posto. Ovakav rast ne čudi, s obzirom da je 2016. bila turistički katastrofalna godina za Tursku, obilježena vojnim udarom i pokušajem puča usred turističke sezone te nizom terorističkih napada. To ih je te godine koštalo čak 11 milijuna turista te 9,5 milijardi dolara prihoda manje u odnosu na 2015., što je vidljivo na donjim grafikonima.

Turska je jedan od većih konkurenata hrvatskom turističkom proizvodu. Oporavak u Turskoj znači i jaču konkurenciju hrvatskom turizmu, s obzirom da se sjajne brojke koje su u Hrvatskoj ostvarene proteklih godina djelomično rezultat i kompromitirane sigurnosne situacije na istočnom Mediteranu. Međutim, zagrebemo li ispod površine ovih brojki ostvarenih u Turskoj, vidjet ćemo da zapravo glavnina njihovog oporavka dolazi s tržišta koja ne čine značajan udio naših gostiju. Tako je najveći oporavak dolazaka u Tursku zabilježen od strane turista iz Rusije, Irana, Gruzije i Bugarske.

S druge strane, broj dolazaka u Tursku iz zemalja koje čine najznačajnija emitivna tržišta za hrvatski turizam ne samo da se ne oporavljaju u odnosu na 2016., nego i dalje padaju. Njemačka, kao nama najvažnije tržište, u 2016. zabilježila je pad dolazaka u Tursku za 30%, a u 2017. dodatnih 9%. Tako je prošle godine Tursku posjetilo čak 2 milijuna Nijemaca manje nego 2015., a razumno je za pretpostaviti da se dio tih gostiju prelio na hrvatsko tržište. 

Talijana je u Turskoj prošle godine i dalje bilo čak 69% manje nego rekordne 2014., a slično vrijedi i za dolazak turista iz Austrije (42% manje turista nego 2014.), SAD-a (57% manje) te Velike Britanije (33% manje). U svim tim zemljama i dalje je prisutan trend pada dolazaka u Tursku.

Zbog svega toga, premda Turska bilježi snažan trend rasta u turističkim dolascima i prihodima, percepcija sigurnosti te destinacije u očima turista iz zapadne i srednje Europe te SAD-a još je daleko od razina prije vojnog udara, pa konkurencijski pritisak na Hrvatsku tijekom 2018. ne bi trebao rasti u onoj mjeri u kojoj to nominalne brojke sugeriraju.