Analiza predstavlja sažetak zaključaka istraživačke zadaće studenata diplomskog studija "Ekonomija" koju su napravili u sklopu kolegija Politička ekonomija rasta pod mentorstvom Ozane Nadoveza. 

Autori su velik dio inspiracije za analizu pronašli u udžbeniku Introduction to Modern Economic Growth (Daron Acemoglu, 2009).

U 2014. godini dohodak (BDP) po glavi stanovnika izražen u PPS dolarima[1] iz 2011. godine u SAD-u kao jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta i primjerice Etiopiji kao predstavnici jedne od najsiromašnijih zemalja svijeta razlikovao se nevjerojatnih 34 puta. 

Takve razlike u životnim prilikama i razinama dohotka u svijetu odavno zaokupljaju pažnju globalnih razvojnih institucija, nositelja ekonomskih politika i znanstvenika. World Inequality Report (2018) navodi institucije i politike kao jedan od važnijih faktora smanjenja dohodovne nejednakosti. Među njima se posebno ističe UN kao jedan od glavnih aktera idejnog i praktičnog oblikovanja politika ujednačavanja dohotka po stanovniku u svijetu. Opće su poznati 17 održivih razvojnih ciljeva na UN-a, od kojih je deseti cilj upravo smanjenje nejednakosti između i unutar zemalja. 

Unatoč tome što su UN-ove, regionalne i nacionalne inicijative za smanjenjem nejednakosti između i unutar zemalja dovele do smanjenja broja neuhranjenih i stanovnika koji preživljavaju s manje od 1,90 dolara dnevno te su zbilja smanjile broj stanovnika s vrlo niskim dohotkom, što potvrđuje Grafikon 1, ova kratka analiza pokazuje da svijet ne samo da nije bio uspješan u smanjenju nejednakosti između i unutar zemalja već da je lakše pronaći dokaze koji ukazuju na povećanje, odnosno stagnaciju, nejednakosti unutar, odnosno između, zemalja. 

Grafikon 1: Jaz siromaštva* u svijetu uz granicu siromaštva od 1,90 dolara dnevno (2011 PPP)

Napomena: *Jaz siromaštva predstavlja pad dohotka ili potrošnje ispod granice siromaštva od 1,90 dolara dnevno izraženo u PPP dolarima iz 2011. godine.

Izvor: World Bank, WDI [pristupljeno: 15. ožujka 2018.]

Ipak, čini se kako je svjetska financijska kriza koja je značajnije utjecala na pad dohotka po stanovniku u bogatim u odnosu na siromašne zemlje doprinijela smanjenju nejednakosti među zemljama. 

Nažalost, naša kratka analiza ukazuje kako nejednakosti unutar zemalja nisu pratile ovaj trend te je unutar velikog broja zemalja, posebno bogatijih, nejednakost nakon krize porasla. Pretpostavljamo da je na potonji negativan trend (između ostalog) utjecao snažniji negativni utjecaj krize na niže (posebno srednje) društvene slojeve u odnosu na više društvene slojeve. 

Kako se mijenjala distribucija dohotka i nejednakost u svijetu tijekom vremena?

Histogrami distribucija dohotka zemalja svijeta za 1960., 1990 i 2014. godinu prikazani su na Grafikonu 2. Na apscisi se nalaze dohodovni razredi čiji je optimalan broj dobiven kao drugi korijen iz ukupnog broja zemalja svijeta za koje su dostupni podaci. Na ordinati se nalazi broj, odnosno postotak, zemalja koje pripadaju određenim dohodovnim razredima. U 1960. godini većina zemalja ostvarila je dohodak per capita manji od 1.900 dolara po stanovniku (izraženo u konstantnim cijenama iz 2010). Distribucija dohotka za 1990. i 2014. godinu se pomiče u desno kao rezultat rasta prosječnog dohotka per capita. Također, raste broj zemalja sa visokim dohotkom što je uočljivo iz debljeg desnog repa distribucije dohotka 1990. i 2014. godine u odnosu na prethodno promatrano razdoblje. U 2014. godini najveći broj zemalja ostvario je dohodak ispod 6.000 dolara po stanovniku, te se javljaju dodatne dvije koncentracije zemalja između 36.000 i 42.000 dolara po stanovniku, te 66.000 i 72.000 dolara po stanovniku. Prema tome, distribucije dohotka za sve analizirane godine prikazuju značajne nejednakosti u dohotku između zemalja svijeta budući da je distribucija očigledno nagnuta u desno. 

Grafikon 2: Histogrami (distribucija) dohotka svijeta prema broju zemalja* za 1960., 1990. i 2014. godinu 

S obzirom na konstantan rast prosječnog dohotka iz Grafikona 2 je nemoguće usporediti razmjere nejednakosti u pojedinim godinama. Kako bismo usporedili razmjere nejednakosti potrebno je koristiti neku od mjera koncentracije. Najčešća relativna mjera koncentracije je Gini koeficijent koncentracije (Kovačić, Opačić i Marohnić, 2012). Gini koeficijent 0 predstavlja savršenu jednakost u dohocima, dok vrijednost 1 označava savršenu nejednakost. U nastavku se analizira nejednakost pri raspodjeli dohotka u zemljama svijeta prema broju zemalja za 1960., 1990. i 2014. godinu te je navedeno grafički prikazano Lorenzovom krivuljom. Iz Grafikona 3 možemo primijetiti kako je nejednakost u svijetu prema broju zemalja mjerena Gini koeficijentom stagnirala od 1960. do 1990. godine da bi se u 2014. godini blago pomaknula prema crti jednakosti. 

Ponukani ovim nalazom odlučili smo provjeriti je li je ovo blago smanjenje nejednakosti moguće vidjeti prije početka svjetske financijske krize. Izračuni ukazuju kako je i u 2007. godini nejednakost stagnirala te je bila praktički identična onima u 1960. i 1990. godini (Lorenzove krivulje se preklapaju). Lorenzova krivulja pomiče se prema krivulji jednakosti u 2014. godini u odnosu na 2007. godinu. Prema tome, dohodovna nejednakost između zemalja smanjena je nakon krize u odnosu na razdoblje prije krize. Gini koeficijent za 2007. godinu iznosi 0,51, dok u 2014. godini iznosi 0,48. Ovakvi rezultati su nas naveli da u sljedećem poglavlju istražimo potencijalnu ulogu i kanale svjetske financijske krize u smanjenju nejednakosti među zemljama.

 Grafikon 3: Lorenzove krivulje prema broju zemalja za 1960., 1990., 2007. i 2014. godinu

Izvor: Penn World Table [pristupljeno: 15. ožujka 2018.] 

Prije nego se pozabavimo s navedenim, istražili smo možemo li iste zaključke o kretanju (stagnaciji) nejednakosti između zemalja svijeta potvrditi kada u obzir uzmemo broj stanovnika koji žive u zemljama s određenim prosječnim dohotkom per capita. Rezultati prikazani na Grafikonu 4 ukazuju kako su se nejednakosti među stanovništvom u svijetu ipak smanjivale, te je smanjenje nejednakosti između stanovnika svijeta bitno veće u odnosu na smanjenje nejednakosti između zemalja koji se primjećuje u 2014. godini. Također je vidljivo kako su se nejednakosti među svjetskim stanovništvom smanjile već u pretkriznoj 2007. godini. Navedeno je prije svega rezultat značajnog rasta prosječnog dohotka po glavi stanovnika u mnogoljudnim zemljama kao što su Kina i Indija koje imaju velik utjecaj na ovako izračunate Gini koeficijente. Ako se uzme u obzir visok prosječni rast BDP-a per capita Kine i Indije prikazan na Grafikonu 5 lako je shvatiti važnost navedenih zemalja u smanjenju nejednakosti između svjetskog stanovništva.

Grafikon 4: Lorenzove krivulje prema broju stanovnika* za 1960., 1990., 2007. i 2014. godinu

Napomena: *Prema broju stanovnika - pretpostavlja se da svaki stanovnik određene zemlje ima njen prosječan BDP per capita te se umjesto broja zemalja čiji se dohodak po glavi stanovnika nalazi unutar određenog dohodovnog razreda u obzir uzima broj stanovnika koji živi u zemljama čiji se prosječni dohodak po glavi stanovnika nalazi unutar određenog dohodovnog razreda. 

Izvor: Penn World Table [pristupljeno: 15. ožujka 2018.]

Grafikon 5: Stope rasta BDP-a per capita u Kini i Indiji 1990.-2014.

Izvor: World Bank, WDI [pristupljeno: 15. ožujka 2018.]

Kako je svjetska financijska kriza postala kanal kojim su se smanjile nejednakosti u svijetu?

Teorija konvergencije predviđa da zemlje sa višim BDP-om per capita u prosjeku ostvaruju niže stope rasta BDP-a, u odnosu na zemlje sa nižom razinom BDP-a per capita. Konvergencija bi dakako trebala voditi smanjenju nejednakosti i razvojnog jaza među zemljama. S obzirom da smo vidjeli da se nejednakosti među zemljama nisu pretjerano mijenjale tijekom posljednjih pola stoljeća, možemo zaključiti kako bezuvjetna konvergencija na razini svijeta ne postoji o čemu ćemo više pisati u sljedećoj analizi.

S druge strane blagi pad nejednakosti nakon posljednje financijske krize ponukao nas je da istražimo ulogu krize u smanjenju nejednakosti među zemljama u svijetu. Naime, financijske krize općenito snažnije pogađaju više razvijene zemlje zbog relativno velike važnosti financijskog sektora u ovim zemljama. Stoga financijske krize utječu na veći pad dohotka u bogatijim u odnosu na siromašne zemlje. Prema tome, pretpostavlja se kako će zemlje sa višim BDP-om per capita, (osim što bi po teoriji konvergencije trebale ostvarivati sporiji rast u odnosu na manje razvijene zemlje) zbog krize ostvariti veći pad dohotka u odnosu na manje razvijene zemlje. U prilog ovoj tezi, koja bi mogla objasniti smanjenje nejednakosti među zemljama nakon posljednje financijske krize, idu podaci prikazani na Grafikonima 6 i 7.

Na Grafikonu 6 se uočava negativna veza između prirodnog logaritma bruto domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku u konstantnim američkim dolarima iz 2010. godine i stope rasta BDP-a u 2009. godini. Prema tome, zemlje sa nižim BDP-om per capita ostvarile su veće stope rasta (manje stope pada) u promatranoj godini u odnosu na zemlje s visokom razinom BDP-a per capita. 

Grafikon 6: Veza BDP-a per capita i stope rasta BDP-a u svijetu* u 2009. godini

Napomena: * Uzorak zemalja koji se promatra obuhvaća zemlje svijeta za koje su dostupni podaci o BDP-u per capita i stopi rasta BDP-a u bazi podataka WDI Svjetske banke za 2009. godinu.

Izvor: World Bank, WDI, uz izračun [pristupljeno: 15. ožujka 2018.]

Navedeno se može vidjeti i na Grafikonu 7 iz kojeg je jasno kako je stopa promjene BDP-a u razvijenim zemljama zabilježila snažan pad u razdoblju krize u odnosu na manje razvijene zemlje u kojima je zabilježeno samo usporavanje stopa rasta. Upravo u tome se može pronaći objašnjenje smanjenja nejednakosti između zemalja.

Grafikon 7: Stopa rasta BDP-a u svijetu po razini razvijenosti*

Napomena: * Niski dohodak odnosi se na bruto nacionalni dohodak (GNI) per capita 1.005 dolara ili manje u 2016. godini, izračunat koristeći Atlas metodu Svjetske banke, niži srednji dohodak odnosi se na razinu GNI per capita od 1.006 do 3.995 dolara, viši srednji dohodak pripada razini GNI per capita od 3.956 do 12.235 dolara; visoki dohodak uključuje razinu GNI per capita 12.236 dolara i više. 

Izvor: World Bank, WDI [pristupljeno: 15. ožujka 2018.], prema Cardiff, G. (2017.)

Kako je svjetska financijska kriza odigrala ulogu u povećanju nejednakosti unutar razvijenijih zemalja?

Zaključci o potencijalnoj ulozi financijske krize na smanjenje nejednakosti među zemljama naveli su nas na razmišljanje o potencijalnoj ulozi krize u kretanjima nejednakosti dohodaka unutar zemalja. Naime, postoje razlozi zbog kojih se može pretpostaviti da bi kriza mogla utjecati na rast nejednakosti unutar zemalja, unatoč njenoj ulozi u smanjenju nejednakosti među zemljama.

Dakle, iako su najveći pad dohotka uzrokovan krizom iskusile zemlje višeg dohotka, postoje dokazi kako je financijska kriza odigrala određenu ulogu u povećanju nejednakosti unutar tih zemalja. U prilog ovoj tezi idu podaci prikazani na Grafikonu 8 na kojem su prikazane zemlje svijeta za koje su dostupni podaci o Gini koeficijentu i BDP-u per capita u 2007. i 2014. godini. Uočava se blaga pozitivna veza BDP-a per capita 2007. godine i promjene Gini koeficijenta u 2014. godini u odnosu na 2007. godinu. Navedeno razdoblje je odabrano da bi se uočila promjena nejednakosti raspodjele dohotka u svijetu od razdoblja neposredno prije krize do danas, odnosno do razdoblja najnovijih dostupnih podataka za Gini koeficijent. Zaključuje se da su razvijenije zemlje u prosjeku ostvarile nešto veći rast Gini koeficijenta u odnosu na manje razvijene zemlje, odnosno veći je porast nejednakosti raspodjele dohotka u razvijenijim zemljama.

Stoga izgleda kako je unutar zemalja snažniji pad dohotka ostvaren u nižim dohodovnim skupinama, što je u suprotnosti s onime što vrijedi između zemalja. Ipak treba naglasiti kako rast nejednakosti unutar zemalja zasigurno nije isključivo rezultat negativnih efekata krize. Tako se često kao razlog porasta nejednakosti unutar zemalja navodi globalizacija te tehnološke promjene. Naime, globalizacija često stvara „pobjednike“ i „gubitnike“, primjerice, zbog sve većih razlika između nadnica visoko kvalificiranih i nisko kvalificiranih radnika. Tehnološki napredak na sličan način utječe na sve veće dohodovne nejednakosti unutar zemalja (Roser i Ortiz-Ospina, 2016.). 

Grafikon 8: Veza BDP-a per capita u 2007. godini i promjene Gini koeficijenta* u 2014. godini

Napomena: *promjena Gini koeficijenta 2014. godine u odnosu na 2007. godinu

Izvor: World Bank, WDI, uz izračun [pristupljeno: 20. ožujka 2018.]

Uprosječeni rezultat krije značajne razlike trendova kretanja nejednakosti unutar različitih zemalja te nije moguće donijeti jednoznačan zaključak o ulozi krize u povećanju nejednakosti unutar razvijenijih zemalja. U nastavku se grafičkim prikazom stope rasta prosječne potrošnje ili dohotka po stanovniku u razvijenim zemljama i zemljama istočne Europe preciznije prikazuje problem povećanja nejednake raspodjele dohotka unutar nekih razvijenijih zemalja.

Iz Grafikona 9 može se zaključiti kako u velikom broju razvijenih zemalja u kojima je zabilježen pad prosječnog dohotka i potrošnje u razdoblju od 2009. do 2014. godine taj pad snažnije odrazio na 40% populacije sa najnižim dohotkom u odnosu na cijelu populaciju (UK, Portugal, Italija, Španjolska, Cipar i Grčka). Prema tome, nejednakosti se unutar ovih zemalja produbljuju. Iako navedeno ne vrijedi za sve prikazane zemlje, niti za zemlje u kojima je prosječni dohodak/potrošnja rastao u razdoblju od 2009. do 2014. godine, trend povećanja nejednakosti unutar zemalja snažnije pogođenih posljednjom financijskom krizom ipak daje naslutiti da je svjetska financijska kriza odigrala određenu ulogu u povećanju nejednakosti unutar nekih razvijenijih zemalja.

Grafikon 9: Stopa rasta prosječne potrošnje ili dohotka po stanovniku u razvijenim zemljama, prosjek 2009.-2014.

Izvor: World Bank, Taking on Inequality [pristupljeno: 15. ožujka 2018.]

Ako se razmotri stopa rasta prosječne potrošnje ili dohotka po stanovniku u zemljama istočne Europe, može se doći do sličnih zaključaka. Naime, u velikom broju na Grafikonu 10 prikazanih zemalja pad dohotka ili potrošnje snažnije je pogodio niže dohodovne skupine stanovnika u odnosu na cijelu populaciju. Međutim, ponovno je potrebno naglasiti da navedeno ne vrijedi za sve promatrane zemlje niti za zemlje u kojima su prosječni dohodak i potrošnja rasli u razmatranom periodu.

Najsnažniji pad dohotka kod 40% populacije sa najnižim dohotkom izražen je u Rumunjskoj i Crnoj Gori. Nadalje, izraženije su razlike između rasta dohotka 40% populacije sa najnižim dohotkom i ukupne populacije u Bugarskoj. Hrvatska je ostvarila nešto veći pad dohotka ukupne populacije u odnosu na 40% populacije sa najnižim dohotkom, iako je pad obje kategorije gotovo identičan zbog čega ne bismo mogli donijeti zaključak o promjeni nejednakosti unutar Hrvatske. Zemlje koje drastično odstupaju od tvrdnje kako se unutar zemalja povećavaju nejednakosti, odnosno zemlje u kojima je ostvaren veći rast dohotka 40% populacije sa najnižim dohotkom u odnosu na cijelu populaciju su Makedonija i Kosovo. 

Grafikon 10: Stopa rasta prosječne potrošnje ili dohotka po stanovniku u zemljama istočne Europe, prosjek 2009.-2014.

Izvor: World Bank, Taking on Inequality [pristupljeno: 15. ožujka 2018.]

Iako je dohodovnu jednakost praktički nemoguće postići to ne znači da svijet treba prestati težiti smanjenju enormnih razlika u životnom standardu i prilikama među zemljama, posebno stoga što rastuća nejednakost bez adekvatnog nadzora može rezultirati katastrofama u političkom, ekonomskom i društvenom smislu. Postizanje smanjenja nejednakosti između i unutar zemalja zahtijeva pomake i u nacionalnim (posebice poreznim) i u nadnacionalnim politikama (Alvaredo et al., 2018).

Na samom kraju treba naglasiti kako se zaključci prikazani u ovoj analizi temelje na deskriptivnoj analizi podataka te bi za donošenje čvršćih zaključaka bilo potrebno provesti formalne testove koji su izvan dosega ove analize. 

[1] Paritet kupovne moći (PPS) predstavlja zajedničku valutu koja uklanja razlike u razinama cijena između zemalja te time omogućava usporedbe između visokorazvijenih i niskorazvijenih zemalja. 

Popis literature i baza podataka:

1. Acemoglu, D. (2009.) Introduction to Modern Economic Growth. Princeton University Press

2. Alvaredo, F., Chancel, L., Piketty, T., Saez, E., Zucman, G. (2018.) World Inequality Report 2018. URL: http://wir2018.wid.world/ (pristupljeno: 20. ožujka 2018.)

3. Cardiff, G. (2017.) How global income inequality has shifted since the crisis. URL: https://www.ft.com/content/f301d0d4-7ea3-11e7-ab01-a13271d1ee9c (pristupljeno: 15. ožujka 2018.)

4. Feenstra, R. C., Inklaar R., Timmer, M. P. (2015.) The Next Generation of the Penn World Table. American Economic Review, 105(10), str. 3150-3182, URL: https://www.ggdc.net/pwt (pristupljeno: 15. ožujka 2018.)

5. Kovačić, B., Opačić, R., Marohnić, L. (2012.) O Ginijevu koeficijentu koncentracije. Math.e, 22(2012.), str. 1-17.

6. Roser, Oritz-Ospina (2016.) Global Extreme Poverty. URL: https://ourworldindata.org/extreme-poverty (pristupljeno: 15. ožujka 2018.)

7. The World Bank (2018.) World Development Indicators. URL: http://databank.worldbank.org/data/reports.aspx?source=world-development-indicators (pristupljeno: 15. ožujka 2018.)

8. The World Bank (2018.) Global Database of Shared Prosperity. URL: http://www.worldbank.org/en/topic/poverty/brief/global-database-of-shared-prosperity (pristupljeno: 20. ožujka 2018.)