NBA All star utakmice su uvijek bile važan događaj tijekom NBA sezone. Zbog povećanih ulaganja i uvođenja brojnih promjena, All star utakmica je danas znatno spektakularniji događaj nego u svojim počecima. Od 1975., navijači su glasovali za početnu petorku, a treneri su glasovali za rezervne igrače. Od sezone 2016./2017. u odabir All star igrača su se uključili mediji i ostali NBA igrači, a od sezone 2017./2018., kapetani svake All star ekipe su počeli birati svoje suigrače. Čak i nakon što su u proces glasovanja za igrače uključeni mediji i igrači, neki igrači su opetovano birani za All Star početnu petorku, kao što je to primjerice LeBron James.

Budući da je u povijesti glasovanja za All star igrače bilo puno kandidata, a neki su birani više puta, postavlja se pitanje koje igračeve karakteristike ga čine dobrim izborom za All star utakmicu.

Da bi se odgovorilo na ovo pitanje provedena je eksploratorna faktorska analiza, i utvrđene su dvije glavne karakteristike All Star igrača. Jedna se odnosi na igračeve obrambene karakteristike, a druga na igračev opći doprinos ekipi kombiniran s napadačkim učinkom. Donja slika pokazuju strukturu ovih dviju karakteristika igrača. 

Igračeve obrambene karakteristike se odnose na njegov defenzivni rejting, broj uhvaćenih lopti u obrani, broj blokada i igračev plus-minus obrambeni učinak. Igračev generalni doprinos u kombinaciji s napadačkim učinkom se odnosi na plus-minus napadački učinak, procjenu efikasnosti, doprinos pobjedi u pojedinoj utakmici te doprinos pobjedama svoje ekipe u cijeloj sezoni. Dakle, igrači velikog defenzivnog doprinosa ekipi, s puno blokada i puno uhvaćenih lopti u obrani, koji onemogućavaju protivničku momčad da zabije su odabirani u All star ekipu. Osim toga, igrači visoke napadačke učinkovitosti, te visokog općeg doprinosa ekipi tijekom utakmice i sezone su odabirani u All star ekipu.

Da bi se prikazala razlika između All star igrača i ne-All star igrača, korištena je mjera kojom se procjenjivao doprinos pojedinog igrača u pobjedama svoje ekipe tijekom cijele sezone. Ova mjera je već korigirana s obzirom na ostale pokazatelje igračeve kvalitete, pokazatelje kvalitete ekipe i lige. Donja slika prikazuje prosječni doprinos All star i ne-All star igrača u pobjedama svojih ekipa tijekom cijele sezone. U prosjeku All igrači pridonose ekipi sa 8.84 pobjeda tijekom sezone, a ne-All star igrači sa 1.46 pobjede tijekom sezone. Ova razlika je prevelika da bi bila slučajna.

Iako su razlike između All star i ne-All star igrača jasne, donji graf prikazuje distribuciju pojedinih igrača u svakoj od ovih grupa. Vidljivo je da iako neki igrači jako pridonose pobjedama svojih ekipa tijekom sezone, nisu odabrani u All star ekipu. 

Do kraja devedesetih godina 20-tog stoljeća glasački listići za svaku konferenciju je imao deset kandidata za poziciju braniča, centra i napadača, a početkom dvijetisućitih broj igrača za svaku od ovih pozicija je povećan na jedanaest. Iako su neki kandidati dobro igrali tijekom sezone, nisu dobili dovoljan broj glasova zbog jače konkurencije. S druge strane, mlađi igrači prvi put navedeni na All star glasačkim listićima su konkurirali za mjesto u ekipi protiv višestrukih All star igrača, što je bila velika prepreka njihovom izboru. 

Unatoč tome što neki igrači nisu uspjeli postati dio All star ekipe, može se zaključiti da All star igrači pridonose svojim ekipama znatno više od ne-All star igrača, s time da All star igrači generalno puno pridonose ekipi, uz naglašene napadačke i obrambene vještine. 

Detalji o podacima

Podaci su preuzeti s web stranice Basketball reference koristeći rvest paket u R-u te su filtrirani i pročišćeni funkcijama iz dplyr paketa. Korišteni su podaci iz razdoblja od sezone 1979./1980. do sezone 2015./2016. Navijači su odabirali All star igrače zaključno sa sezonom 2015./2016., pa su u analizu uzeti igrači koje je biralo isto biračko tijelo tijekom više sezona. U sezoni 1979./1980. je službeno uveden šut za tri poena, pa su podaci odabrani od ove sezone na dalje kako bi se smanjio broj nepostojećih podataka i statistička pogreška.

Deskriptivna statistika je provjerena rabeći funkcije iz paketa stats, psych i ggplot2, kombiniranim s funkcijama napisanim za potrebe ove analize. Nakon isključivanja aberantnih podataka, normalitet distribucije, linearnost i korelacije su bile zadovoljavajuće za provedbu eksploratorne faktorske analize. Kaiser-Mayer-Olkin mjera iz psych paketa je korištena da se utvrdi pogodnost korelacijske matrice za faktorizaciju. Faktorskom analizom su dobivene tri latentne varijable, od koje su dvije bile sadržajno interpretabilne. Naposljetku, razlike između grupa su provjerene t-testom za nezavisne uzorke iz stats paketa, a grafovi su napravljeni koristeći ggplot2 paket.