Od mita do stvarnosti

Dedal je bio graditelj i umjetnik koji je sagradio labirint za kralja Minosa s grčkog otoka Krete. Da bi tajna gradnje labirinta ostala neotkrivena, Minos je u njemu zatočio Dedala i njegovog sina Ikara. Dedal je bio dosjetljiv i osmislio je lukav plan bijega. Napravio je vosak kojim su on i Ikar lijepili ptičja pera i napravili krila s kojima su namjeravali odletjeli s otoka. Prije bijega, Dedal je rekao sinu da ne leti previsoko jer bi Sunčeva toplina mogla otopiti vosak. Unatoč upozorenjima, Ikar je letio blizu Sunca, vosak je popustio, krila su se raspala i pao je u more.

Ikar predstavlja osobu koja se naglo uspinje i pada u onome što radi. Redatelj Bryan Fogel, u dokumentarnom filmu Icarus opisuje pozadinu doping skandala u sportu i upotrebu zabranjenih stimulansa među sportašima. Iako dopingirani sportaši ostvare željene ciljeve, na kraju budu uhvaćeni i suspendirani iz daljnjih natjecanja. Sustavi koji potiču sportaše na neetične i koruptivne radnje budu reformirani u određenoj mjeri, a međunarodne institucije se dodatno usredotoče na suzbijanje koruptivnih praksi u sportu.

Podrijetlo korupcije

Riječ korupcija potječe od latinske riječi corruptio koja znači narušavanje, pljačkanje ili kvarenje. Jedna od najraširenijih definicija korupciju opisuje kao zloporabu javne službe za osobnu dobrobit (Liu, 2016). Međutim, korupcija se ne odnosi isključivo na javne institucije, već je vidljiva i u akademskim krugovima (Liu, 2016) i ekonomiji. Primjerice, korupcija negativno utječe na ekonomski razvoj i smanjenje investicija (Mauro, 1995), kao i na povećanje nejednakosti prihoda i siromaštva (Gupta, Davoodi, & Alonso-Terme, 2002).

Korupcija poprima brojne oblike i prisutna je u različitim sferama života. Ona ne mora biti usko vezana za stjecanje vlastite koristi, već može biti klasificirana kao nepotizam ili zloporaba vlasti (Otusanya, 2011), favoriziranje, ilegalno darivanje, ilegalni troškovi, kupovanje glasova ili izborne prevare (Morris, 2011). Osim u politici, ekonomiji ili akademskoj zajednici, korupcija je prisutna i u sportu.

Varanje na Olimpijskim igrama

Brojni su primjeri sportaša koji su uzimali nedopuštena sredstva na Olimpijskim igrama, a kršenje pravila je dosegnulo novu razinu kada su na Olimpijskim igrama u Sochiju 2014. nestajali uzorci krvi i urina ruskih sportaša iz laboratorija Svjetske anti-doping agencije. To nisu jedini skandali vezani za Olimpijske igre. Deset članova Međunarodnog olimpijskog odbora je 1999. godine moralo odstupiti sa svojih funkcija zbog skandala vezanog za dodjelu domaćinstva Olimpijskih igara Salt Lake Cityju. Posljedica tog skandala je otkriće različitih koruptivnih praksi u nacionalnim olimpijskim savezima (Chappelet, 2018).

Međunarodni olimpijski odbor ulaže puno truda u suzbijanje neželjenog ponašanja u sportu, pa je 2016. osnovan Joint Intelligence Integrity Unit čija je zadaća bila praćenje neetičnog ponašanja na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine. Odluka o osnivanju ovog tijela je bila posljedica optužbi o namještanju sportskih događaja na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine (Chappelet, 2015). Čini se da su Olimpijske igre u Londonu bile specifične po neetičnosti, a prema Wikipediji su to bile igre s najvećim brojem dopingiranih sportaša.

Znajući za devastirajuće učinke korupcije i napore međunarodnih sportskih organizacija u njenom suzbijanju, može se postaviti sljedeće pitanje: postoji li povezanost između načina upravljanja državom i upotrebe zabranjenih sredstava na Olimpijskim igrama.

Dopingiranje brojeva

Olimpijske igre u Londonu su imale najviše sportaša koji su bili pozitivni na doping u odnosu prema ostalim ljetnim Olimpijskim igrama održanim u razdoblju od 2000. do 2016. godine. Da bi se utvrdilo postoji li povezanost između upravljanja državom i broja sportaša pozitivnih na doping, provedeno je nekoliko analiza.

Sportaši iz 21 od ukupno 204 države sudionice Olimpijskih igara su bili pozitivni na doping testu. One su prikazane na prvom grafu, zajedno s brojem sportaša predstavnika te države.

Budući da se broj sportaša iz pojedine države razlikovao, podaci su normalizirani pa prikazuju broj doping pozitivnih sportaša na deset sportaša iz pojedine države. Iz drugog grafa se može vidjeti da su Španjolska, Trinidad i Tobago, Ukrajina, Turska i Sirija imali najviše sportaša pozitivnih na doping testu na deset sportaša predstavnika te države.

Ovakva površna analiza ne odgovara na postavljeno pitanje o odnosu između upravljanja državom i upotrebi nedopuštenih sredstava na Olimpijskim igrama. Podaci Svjetske banke o pokazateljima upravljanja državom su uključeni u analizu za svaku državu koja se natjecala na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. Ti pokazatelji su bili vladavina prava, kontrola korupcije, učinkovitost upravljanja, odgovornost, kvaliteta regulatornih tijela, politička stabilnost, odsustvo nasilja i terorizma. Države su grupirane u četiri klastera. Prvi klaster su činile države čiji su kapaciteti upravljanja procijenjeni veoma niskim, a drugi se sastojao od država čiji su kapaciteti upravljanja procijenjeni niskima. U trećem klasteru su države čiji su kapaciteti upravljanja procijenjeni visokima, a četvrtom klasteru države čiji su kapaciteti upravljanja procijenjeni vrlo visokima.

Države koje imaju najmanji indeks upravljanja su Uzbekistan, Azerbajdžan, Sirija i Bjelorusija. Kina, Rusija, Kolumbija, Kazahstan, Ukrajina, Turska, Saudijska Arabija, Armenija, Moldavija i Gruzija su države čiji su kapaciteti upravljanja procijenjeni niskima, a države čiji su kapaciteti upravljanja procijenjeni visokim su Rumunjska, Trinidad i Tobago, Litva i Katar. Francuska, Sjedinjene Američke Države i Španjolska su svrstane u grupu zemalja čije je upravljanje veoma visoko. Sve navedene države imale su sportaše pozitivne na doping.

Zbog malog uzorka za provođenje adekvatne statističke analize, države su grupirane u dva veća klastera. Prvi je sadržavao države čiji je indeks upravljanja bio nizak, a drugi je sadržavao države čiji je indeks upravljanja bio visok. Provedeni testovi ukazuju da ne postoji razlika u upotrebi nedopuštenih sredstava na Olimpijskim igrama između država koje se razlikuju po indeksu upravljanja.

Zaključak o doping i upravljanju državom

Kao što se iz analize može vidjeti, na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine je bilo vrlo malo država čiji su sportaši bili pozitivni na doping testu, u odnosu prema ukupnom broju država sudionica natjecanja. Također, broj sportaša pozitivnih na doping testu nije povezan s upravljanjem pojedinom državom, što znači da će na Olimpijskim igrama biti sportaša koji uzimaju nedopuštena sredstva neovisno o tome kako se upravlja državom koju predstavljaju.

Buduća istraživanja ove teme trebaju uzeti u obzir dopingiraju li se sportaši samoinicijativno ili iza njih stoji sustav koji ih potiče na dopingiranje. Primjerice, dokumentarni film Icarus prikazuje korupciju u sportu koja počinje u visokoj politici, i rezultira dopingiranim sportašima. Ova vrlo važna distinkcija u podlozi dopingiranja se odražava i na zaključke provedenih analiza. Međutim, do danas ostaje veoma teško detektirati utjecaj institucija na dopingiranje sportaša, što dodatno otežava istraživanja vezana za upravljane državom i upotrebom nedopuštenih sredstava.

O analizi podataka

Podaci korišteni u ovoj analizi su preuzeti iz nekoliko izvora. Podaci o sportašima sudionicima Olimpijskih igara su preuzeti sa Kaggle-a, podaci o upravljanju državom su preuzeti s web stranica Svjetske banke, a podaci o dopingiranim sportašima su preuzeti s Wikipedije. Podaci su uređeni i vizualizirani koristeći tidyverse skup paketa u R-u. K means clustering metoda iz stats paketa je korištena za klasterizaciju podataka, a grupne razlike su testirane Wilcoxonovim testom iz MASS paketa.

Literatura

Chappelet, J.-L. (2015). The olympic fight against match-fixing. Sport in Society, 18(10), 1260–1272.

Chappelet, J.-L. (2018). Beyond governance: The need to improve the regulation of international sport. Sport in Society, 21(5), 724–734.

Gupta, S., Davoodi, H., & Alonso-Terme, R. (2002). Does corruption affect income inequality and poverty? Economics of Governance, 3(1), 23–45.

Liu, X. (2016). A literature review on the definition of corruption and factors affecting the risk of corruption. Open Journal of Social Sciences, 4(6), 171–177.

Mauro, P. (1995). Corruption and growth: The quarterly journal of economics. MIT Press. And.

Morris, S. D. (2011). Forms of corruption. CESifo DICE Report, 9(2), 10–14.

Otusanya, O. J. (2011). Corruption as an obstacle to development in developing countries: A review of literature. Journal of Money Laundering Control.