NBA liga je sa svojim franšizama, vrhunskim igračima, logistikom i financijskom pozadinom uvjerljivo najjača košarkaška liga svijeta. Rasprave o njenoj kvaliteti, kao i kvaliteti njenih konferencija su neizostavne u svakodnevnim razgovorima, a o tome se mogu pročitati različiti članci na internetu [1] [2].

Svatko tko je ikada pratio NBA ligu zna da se svakoga dana generiraju goleme količine podataka koje služe u različite svrhe, a dostupne su preko brojnih web stranica i servisa. Na web stranicama Basketball-reference[3] ili službenim stranicama NBA lige[4] nalazi se mnoštvo detaljnih informacija o igračima ili ekipama. Međutim, bez njihovog pravilnog tumačenja, stavljanja u odnose ili dubinskog razumijevanja u širem kontekstu teško se mogu donositi valjani zaključci. 

Letimičnim pregledom podataka o trenutačnom stanju po konferencijama u NBA sezoni 2018./2019., [5] vide se različiti pokazatelji kvalitete pojedine momčadi, koji mogu ukazivati na jačinu konferencije. Ipak, površna interpretacija takvih tablično prikazanih podataka može rezultirati značajnom pogreškom. Da bi se podatci analizirali te donijeli valjani zaključci potrebno je upotrijebiti različite matematičke i statističke postupke, koji omogućuju objašnjavanje prošlih ili predviđanje budućih događaja, poput ranga NBA ekipa[6] na kraju regularnog dijela sezone 2018./2019. Iako ovako složene matematičke i statističke postupke provode analitičari zaposleni u NBA ligi, dostupnost postojećih podataka omogućava provjeru manje složenih istraživačkih pitanja. Koja od dviju konferencija je jača i je li se njihova snaga mijenjala tijekom vremena, je samo jedno od njih.

Jačina konferencije se može provjeriti na nekoliko načina. Primjerice, može se gledati prosječan broj pobjeda koje su ekipe iz neke konferencije imale u regularnom dijelu sezone, nakon što su odigrale sve utakmice protiv svih ekipa. Također, u obzir se može uzeti prosječan broj pobjeda samo protiv ekipa iz vlastite konferencije.

Iako ovakvo razmišljanje u osnovi ima smisla, postoji nekoliko nedostataka, zbog kojih se ono treba odbaciti. Naime, prosječan broj pobjeda po sezoni 2015/2016, 2016/2017, 2017/2018 iznosi 41, odnosno ekipe iz obje konferencije u prosjeku imaju 50% pobjeda i 50% poraza. To znači da su tijekom ove tri sezone ekipe dobivale svaku drugu utakmicu, što ukazuje na izjednačenost ekipa i konferencija, a ne govori mnogo o razlikama u kvaliteti. Ako se gleda prosječan broj pobjeda za pojedinu konferenciju tijekom ove tri sezone, za Istok on iznosi 40, a Zapad 42 dobivene utakmice. Razlika od dvije utakmice također nije pretjerano informativna za zaključivanje o razlikama u kvaliteti među konferencijama.

Kao indikator kvalitete ekipe, a samim time i kvalitete konferencije poželjno je usmjeriti se prema Simple Rating System (SRS). SRS je procjena jačine ekipe koja uzima u obzir diferencijal prosječnih poena i težinu rasporeda odigranih utakmica. Ekipa prosječne jakosti ima procjenu 0.00, dok pozitivne ili negativne vrijednosti ukazuju koliko je neka ekipa lošija ili bolja od prosječne ekipe. Primjerice, Cleveland je u sezoni 2015/2016 imao SRS 5.45, što znači da su bili 5.45 boda bolji od prosječne ekipe svoje konferencije. Ovaj indeks omogućuje finije razlikovanje ekipa, te utvrđivanje njihovog međusobnog položaja ili za pojedinu konferenciju ili agregirano za obje konferencije.

Razlike u jačini konferencije su provjerene dvosmjernom analizom varijance za zavisno nezavisne uzorke. Ovim statističkim postupkom se utvrđuju razlike među tri ili više grupa, pa se na temelju prosječnih SRS za pojedine konferencije i sezone moglo vidjeti postoje li razlike među njima. Donja slika prikazuje prosječnu jačinu konferencije mjerene pomoću SRS, kroz tri različite sezone.

Iz slike se može vidjeti da se konferencije po prosječnoj jačini iskazane SRS indeksom međusobno razlikuju, a ta je razlika najizraženija u sezoni 2016/2017. Ipak, rezultati analize varijance su ukazali da te razlike nisu produkt djelovanja nekog sistematskog faktora, odnosno da se razlike među njima mogu pripisati slučajnim varijacijama.

 Iako se konferencije ne razlikuju po snazi, unutar pojedine konferencije u različitim sezonama postoje ekipe koje su se više ili manje istaknule. 

Slika prikazuje koje su se ekipe iz pojedinih konferencija najviše istaknule po svojoj kvaliteti u regularnom dijelu sezone 2015./2016. U istočnoj konferenciji odskaču Cleveland i Philadelphia. međutim, Grubbsov test za detekciju aberantnih rezultata ukazuje da je Philadelphia sa svojim SRS od -9.92 zaista loša ekipa te da tako loš rezultat ne može biti slučajan. Naprotiv, kvaliteta Clevelanda, koji je imao SRS 5.45 ne odskače toliko od ostalih ekipa istočne konferencije da bi bio posljedica anomalije. S druge strane, u zapadnoj konferenciji ekipe se više razlikuju po svojoj snazi iskazane SRSom, tako da se niti za jednu od ekstremno dobrih ili loših ekipa se ne može tvrditi da je njihovo odskakanje posljedica neke anomalije. 

Slika prikazuje položaje ekipa u pojedinim konferencijama u regularnom dijelu sezone 2016./2017. U istočnoj konferenciji može se vidjeti da su ekipe znatno zbijenije, te da se ekipa s najvećim SRSom (3.65), Toronto Raptorsi, nalaze na sredini raspona koji je zabilježen za ekipe iz zapadne konferencije. S druge strane, Brooklyn Netsi, sa SRS od -6.74, su prema rezultatima Grubbsovog testa za aberantne rezultate postigli loš plasman koji se ne može smatrati slučajnim. Kad je riječ o zapadnoj konferenciji, niti jedna od ekipa koje su imale izrazito visoku ili pozitivnu ili negativnu procjenu  SRS indeksa, ne mogu se smatrati posljedicom neke anomalije. Položaji ekipa u sezoni 2017/2018,  mogu se vidjeti u donjoj slici.

Nakon provedbe Grubbsovog testa za detekciju aberantnih rezultata, zaključak je da niti jedna od istaknutih ekipa u zapadnoj i istočnoj konferenciji ne odskače od ostalih ekipa kao posljedica neke anomalije.

Iako se iz različitih članaka, razgovora ili polemika može činiti da se konferencije razlikuju po snazi, provedena analiza ukazuje drugačije. Razlike u jačini istočne i zapadne konferencije ne mogu se smatrati posljedicom njihove kvalitete, već znači da su one dosta ujednačene. Također, unutar pojedine konferencije, kroz različite sezone ima vrlo malo ekipa čije odstupanje od prosjeka se može smatrati anomalijskim. To su Philadelphia u sezoni 2015./2016. i Brooklyn u sezoni 2016./2017.

Oslanjanje na podatke i korištenje adekvatnih metoda za njihovu analizu omogućuje donošenje drugačijih zaključaka od onih koje čujemo u svakodnevnim raspravama ili čitamo u novinskim tekstovima. Osim toga, zaključci doneseni analizom podataka vode ka novim istraživačkim pitanjima. Neka od njih mogu biti primjerice, što je dovelo do uspona Philadelphije nakon katastrofalne sezone 2015./2016.? Mogli bismo postaviti i ovakvo pitanje, što se dogodilo da je Houston po SRS indeksu skinuo Golden State s vrha najbolje momčadi zapadne konferencije u sezoni 2017./2018.? Na ovakva ili slična pitanja moguće je dobiti odgovor adekvatnom analizom podataka te opovrgnuti ili potvrditi neko ustaljeno vjerovanje među ljudima.

[1]https://www.vix.com/en/ovs/halftime/57966/why-is-the-nba-western-conference-better-than-the-east

[2]https://sports.yahoo.com/move-western-conference-east-now-nbas-beast-204426163.html

[3]https://www.basketball-reference.com/

[4]http://www.nba.com/#/

[5]https://www.basketball-reference.com/leagues/NBA_2019.html

[6]https://www.basketball-reference.com/friv/playoff_prob.html