Eurozona se 2012. godine borila s grčkom dužničkom krizom. Usred te krize skovana je riječ Grexit koja označava izlazak Grčke iz Eurozone. Upravo su tu riječ na drugom kraju Europe iskoristili kao osnovu za stvaranje riječi koja će kroz povijesne knjige predstavljati jednu od najvećih krize Europske unije i britanske parlamentarne demokracije - Brexit. 

Ako je suditi prema prošlosti bilo je jasno da se u konzervativnoj stranci ili stranci torijevaca sprema nova euroskeptična struja. Ulazak u europske integracije imao je učinak na BDP per capita Ujedinjene Kraljevine (UK). Kao što je vidljivo iz Slike 1. stope rasta BDP per capita narasle su nakon ulaska u EU 1973. godine. Jedan od razloga rasta je bio rast produktivnosti koji se dogodio zbog sučeljavanje britanskog tržišta s jako kompetitivnim tržištem Europske unije (EU).

Nakon dolaska na vlast 2010. godine David Cameron je razmišljao koji je najbolji način da riješi pitanje euroskepticizma u vlastitoj stranci. Odlučio se za referendum ili kako je on nazvao referendum koji će riješiti pitanje Europe za jednu generaciju. Na njegovu žalost izgubio je referendum, a ubrzo i posao.

UK se oduvijek držala na distanci u EU. Iz mnogih europskih projekata se isključila, primjerice euro. U vrijeme grčke krize su UK i njezini konzervativni zastupnici u parlamentu bili protiv ideje da UK svojim novcima izvlači druge članice iz problema. Gledano preko BDP-a per capita u Europskoj uniji od prvog kruga proširenja 2004. nije došle do značajne konvergencije u životnom standardnu. Velike razlike u životnom standardu između zemalja članica EU rezultirale su migracijama unutar EU. Mnogi stanovnici iz zemalja istočne Europe su potražili bolje životne uvjete u UK. Njih 400 tisuća godišnje. To je izazvalo dodatne napore na javne usluge poput zdravstva i školstva koji su državljani Ujedinjenje Kraljevine osjetili na vlastitoj koži. Osim toga, zbog priljeva jeftinije radne snage, dio Britanca koji su obavljali fizičke poslove su ostali bez posla. I onda je došla 2009. godina i svjetska kriza.

Za vrijeme krize torijevska vlada je provodila drastične mjere štednje. Slika 2. prikazuje kako su se mjere štednje osjetile u određenim dijelovima Kraljevine. Agregatna vladina potrošnja je pala za 16%  za socijalnu zaštitu i blagostanje. Međutim nisu svi dijelovi UK jednako osjetili vladine mjere štednje. Istraživanja su pokazala da su se ona mjesta koja su iskusila rigorozne mjere štednje počela okretati prema populističkoj politici UKIP-a (zagovarali su izlazak iz EU). Slika 3. prikazuje kartu UK i koji su dijelovi glasali za izlazak iz EU (crvena boja). Primjećujemo da dolazi do određenog preklapanja.

Međutim postoji još jedan važan uzrok Brexita, a to su negativne posljedice globalizacije u kombinaciji s populizmom. U svojoj najnovijoj knjizi nobelovac J. Stiglitz govori o negativnim utjecajima globalizacije na radnike u SAD-u, njihove prihode i političke stavove. Dolazi do zaključka da su mnogi radnici glasali za Trumpa zbog njegovih obećanja da će ih vratiti u „zlatno razdoblje“ tj. u ono razdoblje kojeg se s nostalgijom sjećaju. Tako je i s Ujedinjenom Kraljevinom. Slika 4. prikazuje BDP per capita u Ujedinjenom Kraljevstvu 2012. godine.

Primjećuje se povezanost između mjesta s niskim BDP-om per capita i glasanja za izlazak iz EU. Mjesta s takvim niskim dohocima su većinom stari industrijski gradovi. Mjesta u kojima se zatvorila teška industrija ili rudnici, a vlada nije djelovala na način da se pronađu alternativni poslovi. Mnogi od tih poslova danas su preseljeni na drugi kraj svijeta u zemlje s jeftinom radnom snagom. Neimaština i očaj povezani s obećanjem vraćanja starih, zlatnih dana i čuvenih 350 milijuna funti tjedno za NHS (zdravstvo), a ne za EU pomoglo je da se u ljeto 2016. godine dogodi Brexit.

Upravo u tim mjestima s niskim BDP-om per capita se osjeti nejednakost dohotka. Slika 5. prikazuje nejednakost dohotka od 1979. do 2010. godine.

Prošle su tri godine od referenduma. Međutim izlazak iz EU se još nije dogodio. Unutar Ujedinjenog Kraljevstva vlada veliko nezadovoljstvo političarima jer Brexit još nije proveden. Oni koji su glasali za izlazak misle da druga strana nešto muti, dok se druga strana nada da bi mogli ipak ostati u EU. Parlament se ne može dogovoriti koji oblik Brexita hoće. Jedino zna da neće no deal ili novi referendum. I tako već tri godine. Postoji više oblika Brexita. Trenutačno su tri oblika koja se nalaze u javnoj raspravi. Prvi je No Deal znači izlazak bez sporazuma. Drugi je Hard Brexit koji znači izlazak iz zajedničkog trzišta i carinske unije. A treći je Soft Brexit koji znači ostanak u carinskoj uniji i zajedničkom tržištu. Tony Blair, bivši premijer UK, kaže je problem Brexita u kompromisu. On smatra da je besmisleno raditi Brexit za koji ljudi koji su za izlazak smatraju da je loš, a da nema smisla ni biti napola u EU (soft Brexit) jer je onda bolje imati mjesto za stolom. Problem withdrawal agreementa od Theresae May je upravo taj. Niti jedna strana nije zadovoljna. Nije ni čudo što je tri puta odbijen u House of Commons (doljni dom britanskog parlamenta). Valja s ekonomskog stajališta objasniti no deal Brexit s kojim se Boris Johnson prijeti.

No deal Brexit znači da će UK izaći iz EU bez ikakvog sporazuma i trgovina između njih će funkcionirati po pravilima WTO. To znači da obje strane uvode carine na tuđe proizvode i prekida se slobodna trgovina. UK kaže da neće uvesti carine na europske proizvode. Međutim ako UK spusti carine za EU države mora i za sve ostale države zbog principa najpovlaštenije zemlje. Nadalje, koje je motivacija drugim zemljama za sklapanje ugovora o slobodnoj trgovini ako mogu uz pomoć carina zaštiti svoje proizvode, a bez carina izvoziti u UK. 

Važno je naglasiti da se s withdrawal agreementom, novim ili starim, rješavaju odnosi u rastavi, ali ne i budući odnos dviju strana. Ako dođe do no deala i UK ne plati EU izdašan novčani iznos kao naknadu za rastavu, čime Johnson prijeti, koja je motivacija Europske unije da sklapa sporazum o trgovini ako tražene novce nije dobila. Nesklapanje sporazuma s EU će značiti da UK mora što prije sklopiti sporazum s SAD-om s čime će njezin pregovarački položaj oslabiti i morat će napraviti više ustupaka.

The UK in a Changing Europe, akademski think thank, napravio je analizu posljedica koje će obuhvatiti UK ukoliko 31.10.2019. dođe do no deal Brexita. Što će se zbiti 1.11. 2019. tj. prvog dana Brexita ako UK odabere no deal scenario?

U drugom kvartalu ove godine britanski BDP je rastao za 0.4%. S takvim niskim rastom i s globalnom ekonomijom koja je u silaznoj putanja te s jakim trgovačkim napetostima Ujedinjeno Kraljevstvo se priprema za potencijalni no deal. No deal scenario bi mogao ovako slabi rast pretvoriti u pad BDP-a. Doduše, očekuje se lagani poticaj gospodarstvu kroz pripreme vlade za izlazak bez sporazuma. Utjecaj će se najprije osjetiti na financijskim tržištima. Pošto će se za no deal znati neko vrijeme, nekoliko dana ili tjedana prije 31. listopada, neće se šok osjetiti 1. studenog već će šok no deal Brexita biti ukomponiran u procjene financijskih tržišta. Nešto slično  se dogodilo nakon referenduma 2016. godine. Jednako tako za očekivati je da u tom slučaju dođe do pada funte. The UK in a Changing Europe u svom izvještaju navodi da treba raditi distinkciju između financijskih sustava i tržišta. Dok se očekuje da će na tržištima biti turbulencija, britanski financijski sustav je dobro osiguran i banke imaju dovoljno kapitala tako da se ne očekuju nikakvi šokovi. Također je za očekivati da će doći do pada kreditnoga rejtinga Ujedinjenog Kraljevstva što bi rezultiralo skupljim zaduživanjem. Međutim očekuje se da će se UK i dalje moći zaduživati po povijesno najnižim stopama na domaćem tržištu.

Koja su očekivanja za britansko gospodarstvo u bliskoj budućnosti? Mnogi komentatori kažu da je no deal bolji od agonije izlaska iz EU, koja traje već skoro tri godine, jer pruža poslovnom sektoru sigurnost. Međutim (Menon i Portes, 2019.), u svom izvještaju se ne slažu s tom pretpostavkom. Oni smatraju da no deal donosi neizvjesnost, jer će odnos između EU i UK ostati nepoznanica, a također smatraju da će mnoge zemlje s kojima UK želi razviti sporazum o slobodnoj trgovini čekati da vide koji će biti odnos između UK i EU. Zahvaljujući slabljenu funte i relativno malom fiskalnom deficitu, UK će moći stabilizirati gospodarstvo. Slaba funta će značiti smanjenje realnih plaća u gospodarstvu dok će povećana državna potrošnja biti financijska injekcija gospodarstvu. Nadalje, britanska središnja banka the Bank od England, ima pred sobom veliku dilemu. Ako dođe do slabljenja gospodarstva i rasta inflacije hoće li braniti ciljanu inflaciju ili će pomagati gospodarstvu. Očekuje se da će se odlučiti za pomaganje gospodarstvu smanjivanjem kamatnih stopa i provođenjem, ukoliko bude potrebno, kvantitativnog popuštanja.

Zbog pada vrijednosti funte past će britanska kupovna moć u tuzemstvu i inozemstvu što bi moglo dovesti do inflacije. Ekonomska teorija nas uči da ukoliko depreciramo domaću valutu da će to dovesti do rasta izvoza i poskupljena uvoza, a s time posljedično i rasta BDP-a. Međutim taj se scenarij nije dogodio u UK nakon refernduma 2016. godine. Slika 6. prikazuje tečaj funte prema dolaru u zadnjih 5 godina.

Primjećujemo da je nakon referenduma 2016. godine pala vrijednost funte prema dolaru međutim to nije izazvalo bum britanskog izvoza kakvog bi prema ekonomskoj teoriji mogli očekivati. Razlog je u tome što su mnoge britanske firme ugovarala poslove po fiksnom tečaju pa rezultati deprecijacije funte nisu odmah bili vidljivi već je trebalo proći određeno vrijeme da se vide učinci. Nadalje mnogo britanskih firmi je ovisno o sirovina koje uvoze pa deprecijacija funte povećava cijenu njima potrebnih inputa.

Ukratko, no deal Brexit rezultirat će kratkoročnim potresom britanskoga gospodarstva. Što će biti manje zapreke za slobodno kretanje, ljudi, dobara i kapitala, bit će manje posljedice po gospodarstvo. U scenariju MMF-a u kojem kao posljedice no deal Brexita dođe do povećavanja ne carinskih prepreka slobodnoj trgovini, uz ograničen utjecaj na financijska tržišta, doći će do pada BDP-a za 4%.

Posljedice Brexita mogle bi se osjetiti i u dugome roku. Tri su glavne ekonomske posljedice Brexita u dugom roku. Prvo, izvjesno je da će u budućnosti Ujedinjeno Kraljevstvo biti siromašnija zbog Brexita. Otežati će se promet i trgovina robama i usluga između UK i EU te će se smanjiti mobilnost ljudi između EU i UK. Nadalje, utjecaj no deal Brexita bit će puno veći od izlaska iz carinske unije i zajedničkog tržišta EU, a zadržavanja bliskih veza s EU. Konačno, utjecaj Brexita će se osjetiti na obje strane La Manchea. Međutim UK će te posljedice puno teže osjetiti zbog veličine gospodarstva. Slika 7. prikazuje Brexit regional exposure index kojeg je razvila Europska komisija za članice EU.

The UK in a Changing Europe i the Centre for Economic Performance, the London School of Economics su analizirali dugoročne efekte trgovanja između UK i EU po WTO pravilima. Došli su do rezultata da će nakon deset godina Brexit smanjiti dohodak per capita Britanaca između 3,5% i 8,7%. Dok bi Brexit proveden prema withdrawal agreementu kojeg je s EU sklopila Theresa May rezultirao u smanjenu dohotka per capita između 1,9% i 5,5%. U oba slučaja se dohodak per capita Britanaca smanjuje u odnosu na ostanak u EU, međutim negativne posljedice su skoro duplo manje ukoliko UK izađe iz EU s withdrawal agreementom.

Ovakve pretpostavke su potvrdile i vladine procjene. U njima stoji da će WTO Brexit rezultirati u padu gospodarstva u idućih petnaest godina za 8% tj. da će se rast kumulativno smanjiti s 25% na 17% u tom istom periodu. Izlazak sa sporazumom sličnim withdrawal agreementu Theresae May bi smanjio negativne posljedice skoro upola.

Međutim nisu dugoročne posljedice Brexita samo ekonomske već i političke. Danas kada živimo u svijetu u kojima dominiraju velesile (SAD-e, Rusija i Kina) pitanje je koliko postoji prostora za, kako to zagovornici Brexita nazivaju, global Britain ili globalna Britanija. Koliko zaista danas jedna relativno mala, a u budućnosti definitivno siromašnija UK može parirati svjetskim velesila i biti važan i odlučujući faktor na globalnoj sceni. Tony Blair smatra da ona to ne može sama, ali da zato danas u 21. stoljeću postoji EU. Da danas ideja EU više nije očuvanje mira već da skup malih država, ako se drže zajedno, mogu imati glas na svjetskoj pozornici.

Međutim to nije jedina politička posljedica Brexita. U ovome članku nije bilo riječi o pitanju Sjeverne Irske. Međutim taj problem postoji i predstavlja prijetnju miru na Irskome otoku i stabilnosti Ujedinjenog Kraljevstva. Preko Irskog mora od Sj. Irske nalazi se Škotska. Ona je na referendumu 2014. godine odlučila ostati u UK, ali je 2016. glasala za ostanak u EU. S rastom mogućnosti za no deal Brexit jačaju glasovi u Škotskoj za novim referendum i izlaskom iz UK. U srpnju ove godine provedena je anketa među članovima konzervativne stranke i oko 60% njih su spremni provesti Brexit bez obzira na pitanje opstojnosti UK. Danas kada gledamo u budućnost možemo reći da nas očekuju nemirna vremena.

Izvori:

Menon, A., Portes J., (2019.). No Deal Brexit issues, impacts, implications. The UK in a Changing Europe. Dostupno na : https://ukandeu.ac.uk/wp-content/uploads/2019/08/UKIN-No-Deal-Brexit-Issues-impacts-and-implications.pdf

Levarlet F., Seri P., Zingaretti C., Hrelja D., Lorgeoux E. (2018.). Assessing the impact of the UK’s withdrawal from the EU on regions and cities in EU27. Commission for Economic Policy. Dostupno na: https://cor.europa.eu/Documents/Migrated/news/impact-brexit.pdf

Vox EU

Fetzer T,. (2019.). Austerity caused Brexit. Vox EU.org Dostupno na: https://voxeu.org/article/austerity-caused-brexit