Indikatori uvođenja eura

Indikatori uvođenja eura kroz više grafičkih prikaza predočavaju ispunjava li Hrvatska neke od najvažnijih uvjeta za članstvo u Eurozoni. Grafikoni prikazuju kretanje makroekonomskih varijabli koje je Europska unija kroz Maastrichtski ugovor označila kao ključne za ispunjavanje uvjeta pristupa monetarnoj uniji, ali i onih varijabli koje otkrivaju u kojoj je mjeri hrvatsko gospodarstvo usklađeno s gospodarstvom Eurozone. Usklađenost poslovnih ciklusa zemalja članica nužan je uvjet kako bi odricanje od monetarnog suvereniteta nosilo što manje troškova za domaće gospodarstvo.

U indikatorima se ne dotičemo kriterija članstva u europskom tečajnom mehanizmu (ERM 2), budući da je zadovoljenje tog kriterija politička odluka europskih institucija, a ne rezultat nekih opipljivih ekonomskih pokazatelja.

SEMAFOR ISPUNJENJA KRITERIJA

Deficit proračuna: DA

Javni dug: DA

Inflacija: DA

Kamatne stope: DA

Članstvo u ERM 2: NE

Usklađenost poslovnog ciklusa (neformalni kriterij): DA

Kriterij inflacije i kamatne stope

Ugovorom iz Maastrichta određeno je da država može uvesti euro samo ako je sposobna održavati kulturu stabilnosti cijena na način da joj:

Donji grafikon podijeljen je u četiri kvadranta na način da okomita os predstavlja maksimalno dozvoljenu inflaciju (prosječna inflacija u tri zemlje s najnižom inflacijom uvećana za 1,5 postotnih bodova). Područja desno od osi predstavljaju zonu u kojoj inflacija nadmašuje maksimalno dozvoljenu vrijednost, a područja lijevo od osi zonu u kojoj je zadovoljen Maastrichtski kriterij inflacije. Vodoravna os predstavlja maksimalno dozvoljenu kamatnu stopu (prosječna kamatna stopa u tri zemlje s najnižom inflacijom uvećana za 2 postotna boda). Područja iznad osi označavaju zonu u kojoj kamatna stopa nadmašuje maksimalno dozvoljenu vrijednost, a područja ispod osi zonu u kojoj je zadovoljen kriterij kamatne stope.

Ovisno o tome u kojem se kvadrantu zemlja nalazi, pogledom na grafikon doznajemo ispunjava li Hrvatska oba, jedan ili nijedan od navedena dva kriterija:

Ispunjenje ovih kriterija potvrđuje Europska komisija u svom redovitom Izvještaju o konvergenciji za zemlje članice Europske unije koje još uvijek nisu uvele euro. 

Prema zadnje dostupnim podacima za 2018. godinu, Hrvatska se nalazi u donjem-lijevom kvadrantu, što znači da zadovoljava oba kriterija. I inflacija i kamatna stopa na 10-godišnju državnu obveznicu bile su unutar zadanih granica, čime su ovi kriteriji ispunjeni već petu godinu zaredom.

Referentno razdoblje u spomenutom izvještaju Europske komisije bio je ožujak 2018., a prosječna inflacija u 12 mjeseci prije toga u Hrvatskoj iznosila je 1,3 posto. Budući da je prosječna inflacija u tri zemlje s najnižom inflacijom u EU-u (Cipar, Irska i Finska) bila 0,4 posto, prosječna inflacija u Hrvatskoj nije smjela biti veća od 1,9 posto (0,4 + 1,5 postotnih bodova), što smo i ispunili.

Što se kamatne stope na državne obveznice tiče, ona je u posljednjih 12 mjeseci do ožujka 2018. prosječno iznosila 2,6 posto. U trima zemljama s najnižom inflacijom (Cipar, Irska i Finska), ona je iznosila 1,2 posto, što znači da je maksimalna dozvoljena kamatna stopa na državni dug bila 3,2 posto (1,2 + 2 postotna boda). Taj je kriterij ispunjen za 0,6 postotnih bodova, jednako kao i inflacija.

Grafikon pokazuje kako je Hrvatska po ovim kriterijima najgore stajala 2009. i 2010. godine kada je bilježila visoku inflaciju, a uz to i visoke kamatne stope na državni dug. Inflacija je stavljena pod kontrolu 2011. i 2012., no kamatne stope na državni dug i dalje su ostale visoke, reflektirajući sve lošiju fiskalnu situaciju u zemlji. Premda Hrvatska i danas plaća više kamate na državni dug od većine zemalja EU-a, ona od 2013. zadovoljava kriterij kamatne stope iz dva razloga. 

Prvi je taj da su se zbog ekspanzivne monetarne politike ECB-a smanjili spreadovi na kamatne stope između centra i periferije EU-a, čime smo ušli unutar ona 2 dozvoljena postotna boda viška u odnosu na kamatnjake u zemljama s najnižom inflacijom. A drugi je razlog taj što se u pojedinim godinama, npr. 2013. i 2014., dogodilo to da su zemlje s najnižom inflacijom ujedno bile i zemlje koje su u tom trenutku plaćale visoke kamate na javni dug zbog visoke fiskalne ugroženosti (poput Irske i Portugala), što je znatno podiglo dozvoljeni prosjek za zadovoljavanje ovog kriterija.

Fiskalni kriteriji

Ugovorom iz Maastrichta određeno je da država može uvesti euro samo ako vodi odgovornu i održivu fiskalnu politiku na način da:

Donji grafikon podijeljen je u četiri kvadranta na način da okomita os predstavlja granicu deficita od 3% BDP-a. Područja lijevo od te granice predstavljaju zonu visokog deficita, a područja desno zonu umjerenog deficita kojim se ispunjava Maastrichtski kriterij. Vodoravna os označava granicu javnog duga od 60%. Područja iznad nje predstavljaju zonu visokog duga, a područja ispod osi zonu umjerenog duga te ispunjenje kriterija iz Maastrichta. 

Ovisno o tome u kojem se kvadrantu zemlja nalazi, pogledom na grafikon doznajemo ispunjava li Hrvatska oba, jedan ili nijedan fiskalni kriterij Maastrichtskog ugovora:

Zadnji dostupni godišnji podaci su iz 2017. godine, prema kojima se Hrvatska nalazi u gornjem-desnom kvadrantu - zoni visokog duga i umjerenog deficita/suficita. Upravo je 2017. godine po prvi puta otkako Eurostat objavljuje podatke, Hrvatska zabilježila proračunski suficit u iznosu od 0,8 posto. S druge strane, javni dug iznosio je 78 posto. Unatoč tome što je javni dug preko 60% BDP-a, on se 2017. smanjio za 2,6 postotnih bodova udjela u BDP-u, a uvjet zadovoljenja kriterija je bilo smanjenje od barem 1,03 postotnih bodova. To znači da Hrvatska zadovoljava i kriterij deficita i kriterij duga. 

Promotrimo li povijesnu dinamiku, vidjet ćemo da je Hrvatska samo 2007. i 2008. zadovoljila oba fiskalna kriterija. Potom je uslijedila 6-godišnja recesija koja je dovela do eksplozije deficita i duga, a Hrvatska se u samo tri godine premjestila u najnepovoljniji kvadrant u kojemu su oba kriterija neispunjena te u kojemu je provela punih pet godina.

Za usporedbu, na grafikonu je prikazano i prosječno kretanje duga i deficita za zemlje Nove Europe. 

Usklađenost poslovnih ciklusa Hrvatske i Eurozone

U ovom dijelu odgovaramo na pitanje kreće li se hrvatsko gospodarstvo kroz iste faze ciklusa ekonomske aktivnosti istovremeno kada i gospodarstvo Eurozone. To je važno zato što se smjer monetarne politike Eurosustava određuje na temelju agregiranih pokazatelja za cijelu Eurozonu, a ne pojedinačnih zemalja članica. Ukoliko ekonomska aktivnost u Eurozoni ubrzava, a inflacija je iznad ciljane, Eurosustav će provoditi restriktivnu monetarnu politiku i podizati kamatne stope. Ako se Hrvatska istovremeno nalazi u suprotnoj fazi poslovnog ciklusa i suočena je s recesijom i inflacijom ispod ciljane, takav potez Eurosustava dodatno bi pogoršao ionako lošu situaciju jer bi još više usporio ekonomsku aktivnost, podigao nezaposlenost i potencijalno gurnuo zemlju u deflaciju.

Zbog toga ovdje promatramo dvije varijable - inflaciju i stopu nezaposlenosti. Prva predstavlja najvažniju ciljanu varijablu ECB-a, budući da je stabilnost cijena, definirana kao srednjoročna inflacija nešto ispod 2 posto, glavni cilj monetarne politike Eurosustava. Ne dovodeći u pitanje stabilnost cijena, monetarna politika ima i druge zadatke, među kojima je najvažniji djelovati kontraciklički na gospodarstvo Eurozone - poticati gospodarski rast kada se on nalazi ispod očekivanih (prirodnih) razina, a zauzdati ga ako raste brže od očekivanja i prijeti opasnošću da se prelije u visoku inflaciju. Budući da podatke za BDP nemamo na mjesečnoj razini, stanje poslovnog ciklusa promatrat ćemo kroz kretanje stope nezaposlenosti.

Sljedeći grafikon pokazuje poziciju Hrvatske u odnosu na svih 19 zemalja Eurozone po pitanju inflacije i nezaposlenosti te, u skladu s time, kakva monetarna politika bi odgovarala pojedinoj zemlji. Kretanje je moguće zaustaviti na točno željenoj točki vremena na izborniku pri dnu grafikona.

Nakon što je sredinom 2018. prešla u donji desni kvadrant, odnosno zonu niske nezaposlenosti i relativno visoke inflacije, Eurozona je s usporavanjem inflacije krajem iste godine ponovno prešla vertikalnu os te se posljednjih godinu dana nalazi u zoni niske nezaposlenosti i niske inflacije

Vidljivo je da se Hrvatska nalazi u istoj zoni poslovnog ciklusa. Ova usklađenost je dobra vijest budući da eventualne promjene u monetarnoj politici ECB-a neće imati štetno procikličko djelovanje na naše gospodarstvo. 

Činjenica da je većina članica Eurozone nalazi u sličnoj fazi poslovnog ciklusa, u zoni niske nezaposlenosti i niske inflacije svakako je dobra vijest i za ECB, budući da to smanjuje troškove promjene smjera monetarne politike Eurosustava, u smislu asimetričnog djelovanja na pojedine zemlje.

Prethodni grafikon pokazuje kako su se Hrvatska i 19 zemalja Eurozone kretali kroz različite faze poslovnih ciklusa unazad posljednjih sedam godina. Vidljivo je da je kretanje hrvatskog „balončića“ usklađenije s „balončićem“ Eurozone čak i više nego nekih već postojećih članica. 

Grafikoni su podijeljeni u četiri kvadranta na način da okomita os predstavlja ciljanu inflaciju u Eurozoni - procijenjenu na 1,9 posto. Područja desno od okomite osi predstavljaju zonu u kojoj inflacija nadmašuje ciljanu vrijednost, izraženo u postotnim bodovima. Područja lijevo od osi predstavljaju zonu u kojoj je inflacija ispod ciljanih 1,9 posto. Vodoravna os predstavlja prosječnu stopu nezaposlenosti za svaku pojedinu zemlju. Područja iznad osi predstavljaju zonu u kojoj se nezaposlenost nalazi iznad prosjeka, izraženo u standardnim devijacijama. Analogno tome, područja ispod osi označavaju zonu ispodprosječne nezaposlenosti. 

Ovisno o tome u kojem se kvadrantu zemlja nalazi, pogledom na grafikone doznajemo u kojoj je fazi poslovnog ciklusa i kakva bi monetarna politika toj zemlji odgovarala uvažavajući stabilnost cijena kao primarni kriterij: