Indikatori uvođenja eura

Indikatori uvođenja eura kroz više grafičkih prikaza predočavaju ispunjava li Hrvatska neke od najvažnijih uvjeta za članstvo u Eurozoni. Grafikoni prikazuju kretanje makroekonomskih varijabli koje je Europska unija kroz Maastrichtski ugovor označila kao ključne za ispunjavanje uvjeta pristupa monetarnoj uniji, ali i onih varijabli koje otkrivaju u kojoj je mjeri hrvatsko gospodarstvo usklađeno s gospodarstvom Eurozone. Usklađenost poslovnih ciklusa zemalja članica nužan je uvjet kako bi odricanje od monetarnog suvereniteta nosilo što manje troškova za domaće gospodarstvo.

U indikatorima se ne dotičemo kriterija članstva u europskom tečajnom mehanizmu (ERM 2), budući da je zadovoljenje tog kriterija politička odluka europskih institucija, a ne rezultat nekih opipljivih ekonomskih pokazatelja.

SEMAFOR ISPUNJENJA KRITERIJA

Deficit proračuna: DA

Javni dug: DA

Inflacija: DA

Kamatne stope: DA

Članstvo u ERM 2: NE

Usklađenost poslovnog ciklusa (neformalni kriterij): DA

Kriterij inflacije i kamatne stope

Ugovorom iz Maastrichta određeno je da država može uvesti euro samo ako je sposobna održavati kulturu stabilnosti cijena na način da joj:

    • stopa inflacije ne nadmašuje prosječnu u tri zemlje EU-a s najnižom inflacijom za više od 1,5 postotnih bodova
    • dugoročna kamatna stopa ne nadmašuje prosječnu u tri zemlje EU-a s najnižom inflacijom za više od 2 postotna boda

Donji grafikon podijeljen je u četiri kvadranta na način da okomita os predstavlja maksimalno dozvoljenu inflaciju (prosječna inflacija u tri zemlje s najnižom inflacijom uvećana za 1,5 postotnih bodova). Područja desno od osi predstavljaju zonu u kojoj inflacija nadmašuje maksimalno dozvoljenu vrijednost, a područja lijevo od osi zonu u kojoj je zadovoljen Maastrichtski kriterij inflacije. Vodoravna os predstavlja maksimalno dozvoljenu kamatnu stopu (prosječna kamatna stopa u tri zemlje s najnižom inflacijom uvećana za 2 postotna boda). Područja iznad osi označavaju zonu u kojoj kamatna stopa nadmašuje maksimalno dozvoljenu vrijednost, a područja ispod osi zonu u kojoj je zadovoljen kriterij kamatne stope.

Ovisno o tome u kojem se kvadrantu zemlja nalazi, pogledom na grafikon doznajemo ispunjava li Hrvatska oba, jedan ili nijedan od navedena dva kriterija:

    1. kvadrant (gore-desno): neispunjena oba kriterija
    2. kvadrant (gore-lijevo): ispunjen kriterij inflacije, neispunjen kriterij kamatne stope
    3. kvadrant (dolje-lijevo): ispunjena oba kriterija
    4. kvadrant (dolje-desno): ispunjen kriterij kamatne stope, neispunjen kriterij inflacije

Ispunjenje ovih kriterija potvrđuje Europska komisija u svom redovitom Izvještaju o konvergenciji za zemlje članice Europske unije koje još uvijek nisu uvele euro.

Prema zadnje dostupnim podacima za 2018. godinu, Hrvatska se nalazi u donjem-lijevom kvadrantu, što znači da zadovoljava oba kriterija. I inflacija i kamatna stopa na 10-godišnju državnu obveznicu bile su unutar zadanih granica, čime su ovi kriteriji ispunjeni već petu godinu zaredom.

Referentno razdoblje u spomenutom izvještaju Europske komisije bio je ožujak 2018., a prosječna inflacija u 12 mjeseci prije toga u Hrvatskoj iznosila je 1,3 posto. Budući da je prosječna inflacija u tri zemlje s najnižom inflacijom u EU-u (Cipar, Irska i Finska) bila 0,4 posto, prosječna inflacija u Hrvatskoj nije smjela biti veća od 1,9 posto (0,4 + 1,5 postotnih bodova), što smo i ispunili.

Što se kamatne stope na državne obveznice tiče, ona je u posljednjih 12 mjeseci do ožujka 2018. prosječno iznosila 2,6 posto. U trima zemljama s najnižom inflacijom (Cipar, Irska i Finska), ona je iznosila 1,2 posto, što znači da je maksimalna dozvoljena kamatna stopa na državni dug bila 3,2 posto (1,2 + 2 postotna boda). Taj je kriterij ispunjen za 0,6 postotnih bodova, jednako kao i inflacija.

Grafikon pokazuje kako je Hrvatska po ovim kriterijima najgore stajala 2009. i 2010. godine kada je bilježila visoku inflaciju, a uz to i visoke kamatne stope na državni dug. Inflacija je stavljena pod kontrolu 2011. i 2012., no kamatne stope na državni dug i dalje su ostale visoke, reflektirajući sve lošiju fiskalnu situaciju u zemlji. Premda Hrvatska i danas plaća više kamate na državni dug od većine zemalja EU-a, ona od 2013. zadovoljava kriterij kamatne stope iz dva razloga.

Prvi je taj da su se zbog ekspanzivne monetarne politike ECB-a smanjili spreadovi na kamatne stope između centra i periferije EU-a, čime smo ušli unutar ona 2 dozvoljena postotna boda viška u odnosu na kamatnjake u zemljama s najnižom inflacijom. A drugi je razlog taj što se u pojedinim godinama, npr. 2013. i 2014., dogodilo to da su zemlje s najnižom inflacijom ujedno bile i zemlje koje su u tom trenutku plaćale visoke kamate na javni dug zbog visoke fiskalne ugroženosti (poput Irske i Portugala), što je znatno podiglo dozvoljeni prosjek za zadovoljavanje ovog kriterija.

Fiskalni kriteriji

Ugovorom iz Maastrichta određeno je da država može uvesti euro samo ako vodi odgovornu i održivu fiskalnu politiku na način da:

    • javni dug drži ispod 60% BDP-a ili ga smanjuje godišnjom brzinom od 1/20 razlike trenutne i referentne vrijednosti 60% BDP-a
    • deficit proračuna ne prelazi 3% BDP-a

Donji grafikon podijeljen je u četiri kvadranta na način da okomita os predstavlja granicu deficita od 3% BDP-a. Područja lijevo od te granice predstavljaju zonu visokog deficita, a područja desno zonu umjerenog deficita kojim se ispunjava Maastrichtski kriterij. Vodoravna os označava granicu javnog duga od 60%. Područja iznad nje predstavljaju zonu visokog duga, a područja ispod osi zonu umjerenog duga te ispunjenje kriterija iz Maastrichta.

Ovisno o tome u kojem se kvadrantu zemlja nalazi, pogledom na grafikon doznajemo ispunjava li Hrvatska oba, jedan ili nijedan fiskalni kriterij Maastrichtskog ugovora:

    1. kvadrant (gore-desno): visok dug i umjeren deficit
    2. kvadrant (gore-lijevo): visok dug i visok deficit
    3. kvadrant (dolje-lijevo): umjeren dug i visok deficit
    4. kvadrant (dolje-desno): umjeren dug i umjeren deficit

Zadnji dostupni godišnji podaci su iz 2017. godine, prema kojima se Hrvatska nalazi u gornjem-desnom kvadrantu - zoni visokog duga i umjerenog deficita/suficita. Upravo je 2017. godine po prvi puta otkako Eurostat objavljuje podatke, Hrvatska zabilježila proračunski suficit u iznosu od 0,8 posto. S druge strane, javni dug iznosio je 78 posto. Unatoč tome što je javni dug preko 60% BDP-a, on se 2017. smanjio za 2,6 postotnih bodova udjela u BDP-u, a uvjet zadovoljenja kriterija je bilo smanjenje od barem 1,03 postotnih bodova. To znači da Hrvatska zadovoljava i kriterij deficita i kriterij duga.

Promotrimo li povijesnu dinamiku, vidjet ćemo da je Hrvatska samo 2007. i 2008. zadovoljila oba fiskalna kriterija. Potom je uslijedila 6-godišnja recesija koja je dovela do eksplozije deficita i duga, a Hrvatska se u samo tri godine premjestila u najnepovoljniji kvadrant u kojemu su oba kriterija neispunjena te u kojemu je provela punih pet godina.

Za usporedbu, na grafikonu je prikazano i prosječno kretanje duga i deficita za zemlje Nove Europe.

Usklađenost poslovnih ciklusa Hrvatske i Eurozone

U ovom dijelu odgovaramo na pitanje kreće li se hrvatsko gospodarstvo kroz iste faze ciklusa ekonomske aktivnosti istovremeno kada i gospodarstvo Eurozone. To je važno zato što se smjer monetarne politike Eurosustava određuje na temelju agregiranih pokazatelja za cijelu Eurozonu, a ne pojedinačnih zemalja članica. Ukoliko ekonomska aktivnost u Eurozoni ubrzava, a inflacija je iznad ciljane, Eurosustav će provoditi restriktivnu monetarnu politiku i podizati kamatne stope. Ako se Hrvatska istovremeno nalazi u suprotnoj fazi poslovnog ciklusa i suočena je s recesijom i inflacijom ispod ciljane, takav potez Eurosustava dodatno bi pogoršao ionako lošu situaciju jer bi još više usporio ekonomsku aktivnost, podigao nezaposlenost i potencijalno gurnuo zemlju u deflaciju.

Zbog toga ovdje promatramo dvije varijable - inflaciju i stopu nezaposlenosti. Prva predstavlja najvažniju ciljanu varijablu ECB-a, budući da je stabilnost cijena, definirana kao srednjoročna inflacija nešto ispod 2 posto, glavni cilj monetarne politike Eurosustava. Ne dovodeći u pitanje stabilnost cijena, monetarna politika ima i druge zadatke, među kojima je najvažniji djelovati kontraciklički na gospodarstvo Eurozone - poticati gospodarski rast kada se on nalazi ispod očekivanih (prirodnih) razina, a zauzdati ga ako raste brže od očekivanja i prijeti opasnošću da se prelije u visoku inflaciju. Budući da podatke za BDP nemamo na mjesečnoj razini, stanje poslovnog ciklusa promatrat ćemo kroz kretanje stope nezaposlenosti.

Sljedeći grafikon pokazuje poziciju Hrvatske u odnosu na svih 19 zemalja Eurozone po pitanju inflacije i nezaposlenosti te, u skladu s time, kakva monetarna politika bi odgovarala pojedinoj zemlji. Kretanje je moguće zaustaviti na točno željenoj točki vremena na izborniku pri dnu grafikona.

Vidljivo je da je Eurozona upravo od srpnja 2018. prešla iz donjeg-lijevog u donji-desni kvadrant, a u njemu se odnedavno nalazi i Hrvatska. To znači da se i Hrvatska i Eurozona sada nalaze u zoni niske nezaposlenosti i relativno visoke inflacije. Ova usklađenost je dobra vijest, budući da očekivani rast kamatnjaka u Eurozoni, odnosno početak restriktivnije monetarne politike ECB-a, neće imati štetno procikličko djelovanje na naše gospodarstvo.

U istom kvadrantu u srpnju 2018. nalazilo se još i 10 od 19 članica Eurozone, što potvrđuje da je poslovni ciklus u Hrvatskoj vrlo dobro usklađen s onime u Eurozoni. Na interaktivnom grafikonu vidljivo je da se hrvatski crveni "balončić" gotovo u potpunosti preklapa s njemačkim "balončićem", odnosno nalazimo se u istoj relativnoj poziciji po pitanju tržišta rada i inflacije kao i najveće i najutjecajnije europsko gospodarstvo.

Činjenica da je većina zemalja Eurozone u istom kvadrantu, odnosno istoj fazi poslovnog ciklusa, svakako je dobra vijest i za ECB, budući da to smanjuje troškove promjene smjera monetarne politike Eurosustava, u smislu asimetričnog djelovanja na pojedine zemlje.

Prethodni grafikon pokazuje kako su se Hrvatska i 19 zemalja Eurozone kretali kroz različite faze poslovnih ciklusa unazad posljednjih pet godina. Vidljivo je da je kretanje hrvatskog „balončića“ usklađenije s „balončićem“ Eurozone čak i više nego nekih već postojećih članica.

Grafikoni su podijeljeni u četiri kvadranta na način da okomita os predstavlja ciljanu inflaciju u Eurozoni - procijenjenu na 1,9 posto. Područja desno od okomite osi predstavljaju zonu u kojoj inflacija nadmašuje ciljanu vrijednost, izraženo u postotnim bodovima. Područja lijevo od osi predstavljaju zonu u kojoj je inflacija ispod ciljanih 1,9 posto. Vodoravna os predstavlja prosječnu stopu nezaposlenosti za svaku pojedinu zemlju. Područja iznad osi predstavljaju zonu u kojoj se nezaposlenost nalazi iznad prosjeka, izraženo u standardnim devijacijama. Analogno tome, područja ispod osi označavaju zonu ispodprosječne nezaposlenosti.

Ovisno o tome u kojem se kvadrantu zemlja nalazi, pogledom na grafikone doznajemo u kojoj je fazi poslovnog ciklusa i kakva bi monetarna politika toj zemlji odgovarala uvažavajući stabilnost cijena kao primarni kriterij:

    1. kvadrant (gore-desno): visoka nezaposlenost i visoka inflacija --> RESTRIKTIVNA POLITIKA
    2. kvadrant (gore-lijevo): visoka nezaposlenost i niska inflacija --> EKSPANZIVNA POLITIKA
    3. kvadrant (dolje-lijevo): niska nezaposlenost i niska inflacija --> EKSPANZIVNA POLITIKA
    4. kvadrant (dolje-desno): niska nezaposlenost i visoka inflacija --> RESTRIKTIVNA POLITIKA