Hrvatski učenici su zapravo bolji no što bi se moglo predvidjeti, ali trendovi u prirodoslovlju zabrinjavaju
Piše: Ozana Nadoveza
Objavljeno: 22. veljače 2018.
Prije nekoliko dana u Zagrebu je održana edukacija za koordinatore škola odabranih za sudjelovanje u istraživanju PISA 2018 koje počinje 5. ožujka, a završava 27. travnja 2018. godine. Prema podacima Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja ciklus PISA 2018 provest će se u 179 srednjih škola i četirima osnovnim školama. S obzirom da je ovo već peti ciklus istraživanja u Hrvatskoj, pravo je vrijeme za prisjetiti se prijašnjih rezultata te rezimirati poziciju Hrvatske u međunarodnom kontekstu.
PISA istraživanje ispituje kompetencije 15-godišnjih učenika u tri ključne dimenzije pismenosti: čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj, s time da PISA definira pismenost kao "sposobnost primjene znanja i vještina iz ključnih predmetnih područja koja je neophodna za osobno ispunjenje, za aktivno sudjelovanje u društvenom, kulturnom i političkom životu te za uspješno pronalaženje i zadržavanje radnog mjesta".
Najvažnije poruke istraživanja
Prije analize povijesnih trendova i njihovih potencijalnih posljedica ističemo par važnih poruka:
Uspjesi hrvatskih učenika, iako ispodprosječni (o čemu mediji vole pisati), zapravo su nešto bolji no što bi se moglo predvidjeti u odnosu na dosegnuti stupanj razvijenosti Hrvatske.
U odnosu na pokrivenost srednjoškolskim obrazovanjem kao obrazovnim inputom, hrvatski učenici ostvaruju prosječne do iznadprosječne rezultate.
U odnosu na udio izdataka za obrazovanje u BDP-u (prema podacima Svjetske banke), hrvatski učenici ostvaruju ispodprosječne do prosječne rezultate što može biti indikator neefikasnosti javnih izdataka u obrazovanje u vidu stjecanja onih sposobnosti primjene znanja i vještina koje ispituje PISA.
Relativno optimistične zaključke iznesene u 1-3 ipak treba staviti u kontekst dvaju negativnih trendova: i) rezultati hrvatskih učenika su ne samo ispodprosječni (u odnosu na OECD, ali i sve zemlje koje sudjeluju u istraživanju), već se relativna pozicija Hrvatske pogoršava; ii) prosječni rezultati hrvatskih učenika u 2015. godini su bili niži no u 2006. godini, a pad prosječnih rezultata je nošen zabrinjavajućim padom u prirodoslovnom području (iako treba napomenuti da je ovo bilo ključno područje ispitivanja u 2015. godini iz kojeg je bilo najviše ispitnih pitanja što je moglo utjecati na rezultate).
Hrvatska – put kroz vrijeme
Hrvatska je do sada sudjelovala u četiri ciklusa PISA istraživanja na kojima je ostvarila rezultate prikazane na donjem grafikonu. S obzirom na relativno malen broj ciklusa teško je govoriti o trendovima, ali je iz grafikona jasno kako su Hrvatski učenici u svim godinama ostvarili ispodprosječan rezultat - od 4,5% ispod prosjeka OECD zemalja u 2009. godini do 2,9% ispod prosjeka OECD zemalja u 2006. godini kada su ostvarili najbolji relativni rezultat.
Iz grafikona je također vidljivo kako su tijekom ciklusa učenici kontinuirano poboljšavali svoj rezultat u čitalačkoj pismenosti, dok je najveći pad zabilježen u prirodoslovnoj pismenosti.
S ovakvim rezultatima Hrvatska se prema prosječnim ostvarenim rezultatima u sve tri dimenzije pismenosti smjestila na 36. mjesto od ukupno 72 zemlje koje su sudjelovale u PISA 2015 istraživanju, dok su prvih pet mjesta zauzeli Singapur, Hong Kong, Japan, Makao i Estonija, a posljednjih pet mjesta Dominikanska Republika, Alžir, Kosovo, Makedonija i Tunis.
Napomene:
PISAM – rezultat ispitivanja matematičke pismenosti
PISAR - rezultat ispitivanja čitalačke pismenosti
PISAS - rezultat ispitivanja prirodoslovne pismenosti
Izvor: OECD (2015)
Promjene relativne pozicije Hrvatske
Osim same relativne pozicije zemalja, informativan podatak o trendovima u obrazovanju može dati i podatak o promjeni relativne pozicije između ciklusa PISA istraživanja. Kako bismo analizirali promjenu relativne pozicije zemalja u odnosu na OECD prosjek, na donjem grafikonu su zemlje podijeljene na one koje su ostvarile bolji rezultat od prosjeka OECD zemalja te na zemlje koje su ostvarile slabiji rezultat u odnosu na prosjek OECD zemalja (mjerimo na vodoravnoj osi) od kojih su neke u dva uzastopna ciklusa ostvarile poboljšanje prosječnog rezultata u odnosu na OECD zemlje, a neke pogoršanje (mjerimo na okomitoj osi).
Iz donjeg grafikona je vidljivo kako ne postoji jasna veza između odstupanja rezultata PISA testa u odnosu na OECD zemlje i promjene odstupanja u odnosu na prethodni ciklus (negativna veza bi značila da postoji konvergencija rezultata, a pozitivna veza da postoji divergencija rezultata).
Napomena:
Odstupanje rezultata u odnosu na OECD je omjer prosječnog PISA rezultata pojedine zemlje i prosječnog rezultata OECD zemalja.
Izvor: OECD (2015)
Hrvatska se kreće vrlo blizu vodoravne osi između II. i III. kvadranta što znači da se njen relativan rezultat nije bitno mijenjao između ciklusa istraživanja kao što je indicirao i prvi analizirani grafikon. Ipak, u 2015. godini prosječni ostvareni rezultat hrvatskih učenika u odnosu na OECD prosjek je bio nešto niži no u 2006. godini, što ukazuje na blago pogoršanje relativne pozicije Hrvatske.
Zemlje koje su zauzele vodećih pet pozicija po pitanju relativnih rezultata (Singapur, Hong Kong, Japan, Makao i Estonija) uglavnom su tijekom PISA ciklusa dodatno poboljšale svoju relativnu poziciju u odnosu na OECD prosjek (I. kvadrant). Općenito, velik broj zemalja koncentriran je oko ishodišta koordinatnog sustava, što znači da je većina zemalja koje su ostvarile prosječni rezultat uspjela zadržati svoj položaj. Ohrabrujuće je što se kod zemalja koje su ostvarile značajno niži no prosječni OECD rezultat ipak većina češće nalazi u II. no u III. kvadrantu što znači da su tijekom PISA ciklusa uglavnom uspijevale poboljšati svoj relativan rezultat.
S obzirom da nema razloga da učenici nekih zemalja (primjerice hrvatskih) a priori imaju ispodprosječne sposobnosti, kako ne bismo olako zaključili kako obrazovanje zapravo umanjuje „urođene“ sposobnosti ili kapacitet učenika, ove je rezultate potrebno staviti u kakav-takav društveni kontekst (svjesni problema kružne uzročnosti, odnosno endogenosti). Kako bismo ocijenili rezultate hrvatskih učenika s obzirom na dane uvjete u zemlji postavlja se pitanje:
Postoji li veza između BDP-a per capita kao mjere razvijenosti i PISA rezultata?
Prema donjem grafikonu odgovor na ovo pitanje je – da, postoji. Što je zemlja razvijenija, to su ostvareni prosječni rezultati viši (rezultati su prikazani kao odstupanje prosječnih rezultata u odnosu na prosječne rezultate OECD skupine zemalja). Navedeno možemo povezati s dostupnom količinom resursa za ulaganje u obrazovanje u visoko razvijenim zemljama. Osim očigledne pozitivne veze između BDP-a p/c i PISA rezultata, na grafikonu je moguće vidjeti da je ta veza nelinearna. Odnosno, nakon određene razine BDP-a p/c pozitivna veza slabi ili se čak gubi što sugerira da granični utjecaj BDP-a na PISA rezultate opada na visokim razinama BDP-a p/c.
Izvor: OECD (2015)
Grupiramo li zemlje prema visini dohotka na one čiji je BDP p/c niži od prosjeka analiziranih zemalja (plavi krugovi) i na one čiji je BDP p/c viši od prosječnog (zeleni krugovi) dobije se jasnija slika.
Iz donjeg grafikona je vidljiva relativno jaka pozitivna veza između BDP-a p/c i ostvarenih rezultata u zemljama s nižim BDP-om p/c (plava presječna linija) i slaba (čak blago negativna, moguće zbog par očitih outliera) veza između BDP-a p/c i prosječnih PISA rezultata u zemljama s iznadprosječnim BDP-om p/c. Koncentriramo li se na zemlje s nižim dohotkom p/c u koje spada Hrvatska, možemo reći da ukoliko se zemlja nalazi iznad presječne linije ona ostvaruje bolje PISA rezultate no što ih ostvaruje prosječna slabije razvijena zemlja na toj razini dohotka. Hrvatska s razinom BDP-a p/c od oko 14.000 (u stalnim dolarima iz 2010) se nalazi nešto iznad crvene presječne linije što sugerira da hrvatski učenici ostvaruju nešto bolji prosječni rezultat no što bi se moglo predvidjeti s obzirom na dosegnutu razinu BDP-a p/c.
Izvor: OECD (2015), World Bank WDI Database
Osim razlika u BDP-u p/c, PISA rezultati su odraz i nekih drugih uvjeta, poput javnih (državnih) izdataka na obrazovanje i pokrivenosti stanovništva obrazovanjem. Ove uvjete na neki način možemo poistovjetiti s obrazovnim inputima te se možemo pitati:
Postoji li veza između jednostavnih mjera obrazovnih inputa i PISA rezultata?
Prema podacima prikazanim na donja dva grafikona odgovor i na ovo pitanje je – da, postoji.
Na donjem grafikonu prikazana je pozitivna veza između pokrivenosti stanovništva srednjoškolskim obrazovanjem i odstupanja PISA rezultata od OECD prosjeka. Hrvatska se nalazi blago iznad regresijskog pravca na razini od oko 100%-tne pokrivenosti stanovništva srednjoškolskim obrazovanjem. U skladu s tim može se zaključiti da u odnosu na pokrivenost srednjoškolskim obrazovanjem kao obrazovnim inputom hrvatski učenici ostvaruju prosječne do iznadprosječne rezultate.
Napomena:
Pokrivenost populacije srednjom razinom obrazovanja je omjer ukupnog broja srednjoškolskih učenika bez obzira na dob i stanovništva dobne skupine koja službeno odgovara srednjoškolskoj razini obrazovanja.
Izvor: OECD (2015), World Bank WDI Database
Također, na donjem grafikonu je prikazana pozitivna veza između udjela javnih izdataka za obrazovanje u BDP-u prema definiciji Svjetske Banke i odstupanja prosječnih rezultata PISA testa od OECD prosjeka. Usporedivi podaci za Hrvatsku (dostupni samo za 2006. i 2009. godinu) ukazuju kako Hrvatska s udjelom javnih izdataka za obrazovanje u BDP-u od 6% do 7% ostvaruje nešto niži PISA rezultat u odnosu na presječnu liniju što sugerira da hrvatski učenici ostvaruju ispodprosječne do prosječne rezultate s obzirom na ovaj obrazovni input. Navedeno može biti indikator neefikasnosti javnih izdataka u obrazovanje u vidu stjecanja sposobnosti primjene znanja i vještina koje ispituje PISA kod hrvatskih učenika.
U drugom dijelu analize, koju možete pročitati ovdje, čitajte o obrazovnim ishodima u hrvatskom školstvu, zapošljivosti mladih te kurikularnoj i drugim reformama u sustavu obrazovanja.